Vitson

Pegi Anet Vitson

(Peggy Annette Whitson)

Pegi Vitson je pravi doajen svetske astronautike. Sa astronautskim stažom od preko 20 godina, Vitsonova je prva žena-komandant Medjunarodne kosmičke stanice (MKS), veteran dve dugotrajne ekspedicije i šest izlazaka u otvoreni kosmos. Sa 376 dana provedenih u kosmosu ona je rekorder medju 60 žena koje su do sada letela orbitama oko Zemlje.

Prvi put Vitsonova je letela u kosmos pre 14 godina. Tada je postala 38. žena u kosmosu, 267. astronaut NASA-e i 422. “kosmički” stanovnik Zemlje. Pet godina kasnije letela je po drugi put kosmosom. Iz dva kosmička leta, Vitsonova je nakupila 376 dana, 17 časova i 28 minuta, što je svrstava medju svega nekioliko žena-astronauta sa toliko dana provedenih u bestežinskom stanju. Pored toga, šest puta je izlazila u otvoreni kosmos gde je nakupila gotovo 40 časova, mnogo više od većine muškaraca.  

Pegi Vitson je rodjena 9. februara 1960. u gradu Maunt Ejr (Mt Ayr), u Ajovi. Tamo je završila srednju školu, a 1981. diplomirala je biohemiju na Veslejan (Wesleyan) koledžu države Ajova. Pet godina radila je na Univerzitetu Rajs (Rice) u Hjustonu, gde je 1985. odbranila doktorsku disertaciju iz oblasti biohemije. Dve godine je provela u Nacionalnom savetu za istraživanja, posle čega prelazi u Džonsonov (Johnson) kosmički centar u Hjustonu, u department za biomedicinska istraživanja. Konačno, od 1991. do 1997. Vitsonova je radila kao docent na katedri medicine unutražšnjih organa, biohemije i genetike na Univerzitetu države Teksas u Galvastonu (Galvaston).

Kosmička karijera Vitsonove kreće 1. maja 1996. kada je izabrana za kandidata 16. grupe astronauta NASA-e. Po završetku dvogodišnje osnovne obuke, dobila je status astronauta specijaliste misije i odmah poslata u Rusiju gde je provela godinu dana kao rukovodioc grupe podrške američkih astronauta koji su se u Zvezdanom gradu pripremali za letove. U julu 1999. naznačena je za dublera ekspedicije MKS-3 i člana pete osnovne posade Medjunarodne kosmičke stnice (MKS-5), skupa sa ruskim kosmonautima Valerijem Korzunom I Sergejom Treščevim. U junu 2002. oni su šatlom Endeavour stigli na MKS gde su ostali do prvih dana decembra. U ta rana vremena projekta MKS, kosmonauti i astronauti su povremeno izlazili u otvoreni kosmos skupa, kombinovano, iz američke, odnosno ruske izlazne komore. Tako je Vitsonova za vreme svog prvog izlaska u otvoreni kosmos bila odevena u ruskom skafandru “Orlan”, što je takodje još jedan zanimljiv detalj iz njene kosmičke biografije, budući da nema mnogo američkih astronauta koji su radili izvan stanice u ruskim skafandrima.

Prva misija Vitsonove trajala je gotovo 185 dana, a u otvorenom kosmosu je tokom jednog izlaska provela gotovo četiri i po časa.          

Po povratku iz kosmosa, Vitsonova je imenovana za tzv. astronauta-menadžera, kao zamenik rukovodioca departmenta astronuata, tako da je do marta 2005. praktično bila izvan obuke za kosmičke letove. Tada se vraća medju aktivne astronaute i postaje načelnik departmenta za radove na kosmičkoj stanici. Krajem 2005. naznačena je za komandanta rezervne posade MKS-14 i osnovne ekspedicije MKS-16. Po drugi put poletela je u kosmos 10. oktobra 2007. na kosmičkom brodu “Sajuz TMA-11”, skupa sa ruskim kosmonautom Jurijem Malenčenkom i prvim Maležaninom na orbiti [eihom [ukorom, koji je leteo u kratkotrajnu misiju. Vitsonova je tokom boravka na MKS pet puta izlazila u otvorenom kosmosu, najduže 7 časvoa i 16 minuta. Najviše vremena, tokom radova izvan stanice, Vitsonova je provela obavljajući montažne radove na agregatu za spajanje modula Harmony i na kablovskoj mreži i sunčevim panelima elektroenergetskog sistema američkog dela MKS.

Druga kosmička misije Pegi Vitson trajala je 192 dana.              

Odmah po povratku naznačena je za šefa ofisa astronauta, čime je praktično u Hjustonu bila zadužena za imenovanje američkih članova budućih kosmičkih posada. Njeno naznačenje u sasatv posade MKS-50/51 prvi put je nezvanično obelodanjeno oktobra 2014, a onda i formalno potvrdjeno dva meseca kasnije na sednici komisije za selekciju članova posada. Tada je takodje, skupa sa Novickim i Peskeom uvrštena u rezervnu posadu ekspedicije MKS-48/49.   

Normalno, sa ovakvom kosmičkom karijerom, Vitsonova je udostojeno sa mnogo medalja NASA-e, a takodje i jedne medalje ruskog predsednika.   

Udata je, voli skijanje na vodi i da leti paraglajderom. Takodje, vozi motorcikl i obožava da igra košarku.  

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 2 sati ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 2 sati ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 13 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 18 sati ranije

Foto...