Sergej

Sergej Nikolajevič Rižikov (Сергей Николаевич Рыжиков)

Sa sobom u svoj prvi kosmički let, na koji je strpljivo čekao deset godina, Sergej Rižikov nosi ikonu svete Evangelije, pisma rođaka i kamen sa izraelske planine Favor. Ujedno, "Favor" je pozivni znak nove kosmičke posade.

Kada se proslavljeni kosmonaut Vladislav Volkov jednog dana posle svog prvog kosmičkog leta na brodu "Sajuz-7" (obavljenog oktobra 1969.) pojavio na prijemu u jednoj školi sa zlatnom zvezdom heroja Sovjetskog Saveza na grudima, jedan dečak ga je pitao zbog čega je dobio tako visoko zvanje (najviše u bivšem SSSR-u)  za samo pet dana provedenih u kosmosu. Volkov mu je odgovorio da je istina da je njegov prvi kosmički let trajao samo pet dana, ali da je iza tih nekoliko dana utkan praktično njegov ceo život.

To je tipična priča za gotovo svakog kosmonauta, godine napornog i upornog rada, nebrojenih treninga, testiranja i ispitivanja, da bi se jednoga dana došlo do vrata kosmosa. To je takođe priča i Sergej Rižikova, komandanta kosmičkog broda "Sajuz MS-02". Deset dugih godina on je čekao da konačno kucne njegov zvezdani čas.  Zanimljivo, kada su ga na prijemu za kosmonauta pitali kada očekuje da će, ako prođe sve testove uspešno, poleteti u kosmos Rižikova, koji je tada imao 32 godine je odgovorio da je moguće da se to desi kada bude imao oko 40 godina.  

Iako je nedavno napunio 42 godine, Sergej Rižikov izgleda mnogo mlađe. Niskog niskog rasta, mišićav, ostavlja više utisak da je neki sportista, možda gimnastičar. Rižikov se rodio 19. avgusta 1974. u gradu Buguljma, u Tatarskoj republici.

Do septembra 1992. bio je kursant Orenburskog visokog vojno-vazduhoplovnog učilišta (VVAUL), posle čega prelazi na Kačinsko VVAUL koje je završio oktobra 1996. Tada je dobio kvalifikaciju "pilot-inženjer". Nekoliko meseci je bio na pilotskoj obuci, tako da je njegova letačka karijera počela jula 1997. Ona je trajala gotovo deset godina, do izbora Rižikova za kosmonauta. Za to vreme, Rižikov je prevalio put od starijeg pilota, preko komandanta vazduhoplovne jedinice i zamenika komandanta eskadrile do komandanta 14. vazduhoplovne armije Sibirskog vojnog okruga.

Vojna karijera Rižikova je završena naprasno, u vfreme kada je već nekoliko godina bio kosmonaut. Tokom transformacije Gagarinovog centra za pripremu kosmonauta u Zvezdanom gradu, kada je on prebačen iz vojne uprave pod okrilje civilnog "Roskosmosa", svi vojni kosmonauti, uključujući i potpukovnika Rižikova, bivaju praktično odstranjeni iz Oružanih snaga Rusije i prebačeni u njihov rezervni sastav. Tada je Rižkov iza sebe imao status vojnog pilota druge klase i ukupan nalet od 440 časova, dominantno na avionima L-39 i MiG-29. Pored toga, imao je diplomu instruktora padobranstva sa 110 padobranskih skokova.  

Sergej Rižikov je postao kosmonaut-kandidat pre deset godina, oktobra 2006. Nije tajna da kosmonauti moraju da prevale dugotrajan i mukotrpan put do svog prvog kosmičkog leta. Mnogi na tom putu posrnu i za njih se vrata kosmosa zauvek zatvaraju. Rižikov je međutim bio veoma uporan i evo, posle decenije napornih priprema, dočekao je kao 121. ruski kosmonaut svoj zvezdani čas. Da ne bude bilo zabune, u ukupni broj ruskih kosmonauta računaju se takođe i kosmonauti koji su od Gagarina do Krikaljova, znači od početka 1960-ih do početka 1990-ih leteli u kosmos pod zastavom SSSR-a.

Posle dvogodišnje redovne obuke, Rižikov je sa odličnom ocenom položio sve ispite i avgusta 2009. skupa sa još šestoro kolega, postao kosmonaut-istraživač pod brojem 204. To znači da je pre njega 203 kosmonauta-kandidata uspešno prošlo osnovnu obuku i dobilo status punopravnog kosmonauta kvalifikovanog da jednoga dana, ako sve bude bilo ju redu, postane član neke od kosmičkih posada. Između ostalih, skupa sa Rižikovim je tada status punopravnog kosmonauta dobio i Aleksje Ovčinjin (koga je Rižikov dublirao u martu ove godien), koji se pre nekoliko dana vratio iz kosmosa, kao i Oleg Novicki, koji će u novembru, po drugi put poleteti u kosmos.  

Nekoliko meseci kasnije, Rižikov je skupa sa grupom mladih kosmonauta na Bajkonuru učestvovao u pripremama u malom istraživačkom modulu (MLM) koji je u to vreme prolazio kroz finalne provere pred lansiranje prema Međunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS). Paralelno sa obukom u grupi kosmonauta MKS, Rižikov je u julu 2010. obavio trening sa kosmonautima Olegom Novickim i Jelenom Serovom (kolege is njegove grupe kosmonauta iz 2006.) na preživljavanje u slučaju povratka iz kosmosa u pustinjskim oblastima Kazahstana. Odmah posle toga učestvovao je u treninzima snimanja oblasti oko Murmanska iz aviona, korišćenjem aparature koja se nalazi na MKS. Pored toga, obuka je obuhvatala rešavanje različitih testova i zadataka vezanih za tehniku posmatranja i snimanja objekata na Zemljinoj površini i ekološkog monitoringa. 

U oktobru 2014. na stranicama popularnog časopisa "Novosti kosmonavtiki" objavljeno je saopštenje o mogućem imenovanju Rižikova za člana posade ekspedicije MKS-49/50 koja bi trebala da bude lansirana u kosmos na brodu "Sajuz MS-02' u septembru 2016. I stvarno, dva meseca kasnije, na sastanku komisije za izbor kosmonauta u posadama MKS, koji je održana decembra 2014. doneta je odluka da Rižikov bude član rezervne posade misije MKS-47/48 i osnovne posade ekspedicije MKS-49/50.

U biografiji Rižikova navedeno je takođe da je razveden, da ima sina Ivana koji je kursant vojnog učilišta (on je sa babom bio na ispraćaju Rižikova iz Zvezdanog grada na Bajkonur). Zanimljivo, što je ujedno i neobično, nema informacija o njegovim drugim preokupacijama i zanimanjima.  

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...