Naravno Sretene, imate pravo na svoje mišljenje i ono se ne mora uopće slagati s mojim niti ja to tražim. Samo bih htio da svi malo porazmisle prije nego donesu zaključke, da nauče filtrirati vijesti. Za to ne treba biti posebno načitan, jedino malo pažljiviji kod odabira izvora iz kojega crpimo znanje. Tada će biti malo manje onoga "vjerujem", a malo više onoga "znam". Znanje je moć, a vjerovanje je ono po što se ide u crkvu. Znanje šalje robote na Mars, a vjerovanje... No, mi kao ljudi nismo imuni na te stvari pa i ja isto vjerujem da nismo sami u tom nepojmljivom svemirskom prostranstvu. Problem je jedino što do sada nismo to vjerovanje i potvrdili nečime konkretnim. Mi kao vrsta smo se na lenti vremena pojavili u zadnjoj sekundi i postigli ono što do sada nije uspjelo niti jednoj vrsti prije nas. Tko zna što nas čeka u budućnosti, a napredak ovisi isključivo o nama samima, da li ćemo se opredijeliti za znanje ili vjerovanje. Mnogima je vjerovanje dovoljno, a drugima nije jer žele nešto konkretno, žele znati. Ova priča na Marsu je upravo o tome, o onima koji žele znati, a ne vjerovati. Da se razumijemo, vjerovanje nije ništa loše samo po sebi. Ono je i prethodilo znanju, to je prirodni tijek razvoja čovječanstva. Samo što vjerovanje ne daje nikakve odgovore. Njih daje jedino istraživanje i prikupljanje znanja. Time se bave znanstvenici jer oni žele znati, žele biti sigurni, žele proniknuti u tajne svijeta, života i postojanja. Da bi to postigli, moraju manje vjerovati, a više znati. Može li se to dvoje razdvojiti, pokazat će vrijeme, a dok se to ne dogodi, mi ćemo i dalje pomalo vjerovati, a istovremeno učiti i istraživati. Vjerovati je lako, a naučiti znanje je vrlo mukotrpno ali i jako uzbudljivo. Upornost se isplati, pokazuje to i ovaj, četvrti rover na Marsu. Čovjek je znatiželjno biće, a kada tu stavimo i njegovu maštu, tada ni nebo više nije granica. To je dobitna kombinacija koja nikada ne omane :-)