Naša najbolja godina danas odlazi u povijest

Idemo u još jedan, novi, krug oko Sunca. Istina, sami smo si izabrali kalendar te nam on izgleda baš tako kako izgleda, moglo je biti bilo kako drugačije ali nije. Pogledamo li sa višljeg vidikovca zapravo se ništa ne događa noćas u ponoć. Večerašnje ponoćno događanje je društvenog-civilizacijskog karaktera svijeta kojem pripadamo. Jeste li primjetili da u podnaslovu nema navodnih znakova za riječi najbolja godina? Zaista, sve ono što nam se na planetarnom nivou dogodilo ove godine čine ju izuzetnom, najboljom koja nam se mogla dogoditi. Godina MMXX odlazi u povijest, postati će važna povijesna godina, naša ulaznica za budućnost. Uz dužno poštovanje prema svima onima koji nisu sa nama, iz bilo kojih razloga, nama koji nastavljamo ovo je najbliže onome što vjernici nazivaju „Božji dar“. 

Svijet se promijenio. Morao se promijeniti. Stigli smo do točke raspada. Prijelomnica je prošla bez globalnog holokausta. Statistikama zaraženih, umrlih i inih nedaća treba pogledati u oči, realno pogledati u oči. Znate, nas na planeti ima preko sedam milijardi (7.000.000.000 +). I prošle godine, i one prije i svih godina dosad DNEVNO su prirodnim procesom umirali milijuni ljudi, još ih se više rađalo. To je život.

Prije samo godinu dana komunizam je bio „zlo svijeta“. Zaboravili smo kako u komunizmu nismo nikada živjeli, jednostavno smo kao pojedinci i društvo bili nespremni za dostizanje takvog društvenog uređenja. Živjeli smo u različitim oblicima socijalizma (u najboljem slučaju). Kapitalizam kojem smo toliko težili već desetljećima ne postoji. Propao je skupa sa socijalizmom ili još nešto prije ili poslje njega. Aktualni globalizam nas je dotukao do kraja. Demokracija, slobode, prava (i obveze) zajamčene ustavom, miroljubive koegzistencije i razne izvedenice istog pokazale su svoje pravo lice. Pravo i pravda odavno su pred svima nama ogoljeni u tolikoj mjeri kao pojmovi koji (prečesto) nemaju veze jedan s drugime.

Prijelomica je došla pomalo stidljivo. Najprije kao tercijarna medijska „glasina“ sa dalekog istoka a već na proljeće svi smo bili u Orwellovoj 1984. Sve do MMXX orvelovština je bila zlokobna znanstvena fantastika, a onda se u svega par tjedana George Orwell pokazao kao amater, u najboljem slučaju kao vizionar svijeta čiji smo suvremenici. 

Svijet kakvog smo poznavali se, na sreću potiho, raspao u paramparčad. Profit kao jedini bog nije održiv, Lucifer je naspram Profita pravo nevinašce. Novac je odavno, jako odavno, postao samo zapis bez ikakovog realnog pokrića. Burzovna mešetarenja sve nas pretvorila su u obespravljene, siromašne robove koji žive u paničnom strahu, otuđeni jedni od drugih.  Nafta nije nastala od umrlih dinosaurusa a još je bezobraznije njezino trostruko poskupljenje zato jer se netko razgalamio da će raketirati tanker, kojeg nije raketirao. Ali i da je, tanker je osiguran. Sjećate se višemjesečnih pa i višegodišnjih natezanja oko primjerice povećanja penzija za 15kn mjesečno. Ne može! Danas vidimo da može, da novca ima iako se svi pitamo odakle. 

Na svu sreću svijet je stao. Globalizam će još neko vrijeme uživati u svojoj pirovoj pobjedi poput Rimskog carstva netom prije raspada. Nisu računali na Čovjeka. Na Nas. Iako je „internet pokušao“ sve nas zabraviti u teškoj psihozi okrenuli smo se jedni drugima. Strano nam je to, ide to polako ali ide. Napokon smo se sjetili da imamo djecu, da imamo roditelje, prijatelje, nepoznate ljude u nevolji do kojih nam je stalo i za koje smo spremni izložiti sebe, odvojiti dio sebe i biti jedan uz drugog. Stidljivo ali sve češće svjedoci smo Ljudskosti. I sami opet postajemo Ljudi. I zaista čemu sve ako jedan drugome ne pazimo primjerice na dijete koje je u prometu neoprezno pretrčalo cestu. Čemu nakaradni propisi koji ne služe svrsi. Svi mi dobro znamo što je ispravno, ljudski, a što nije! Čemu milijarde nemoralnog profita za stotinjak profitera kada samo u našoj preljepoj zemlji stotine tisuća mladih ne može slobodno uživati u seksu sa partnericom ili partnerom  jer spavaju u istoj sobi sa roditeljima? Što reći kada stotine tisuća u „svoja“ četiri zida NEMAJU „visokotehnološki“ vodokotlić!?

Ne možemo i nećemo više živjeti u sustavu koji te svake godine traži veći profit. U selu ima deset automobila, kao zastupnik osiguranja tri susjeda dala su nam povjerenje. Profiterizam nas traži svake godine više, više više, višeee polica u portfelju. To funkcionira dok ne osiguramo sve susjede. A šta onda? Da počnemo osiguravati svaki auto po dva ili tri puta? Shvaćate li besmisao svega na banalnom primjeru?!

Došli smo do kraja jedne ere. Svijet se zaustavio, nakratko. Mi, Ljudi smo za/stali, na svu sreću. Ne zato da bi apatično-psihodelični gledali u apokalipsu budućnosti već zato da bi zagrlili svoje najmilije i u MMXXI napravili najveći skok ka boljem svijetu. Svijetu u kojem ćemo iz čista mira i bez ikakova razloga jednostavno postati Ljudi jedni drugima. Jednostavno je samo to nismo do sada vidjeli. Nećemo usporiti, dapače, krenuti ćemo naprijed brže, bolje i ljudskije nego ikada. Napravimo samo jednu jedinu malu ljudsku gestu DANAS! Nazovite makar i najgoreg „neprijatelja“, zaželite mu/joj sretnu Novu godinu, bez primisli. Nasmješite se i mahnite neznancu na cesti ili u zgradi, šta god. Biti će to samo u našoj zemlji preko četiri milijuna pozitivnih vibracija naspram nekoliko desetaka ili stotina loših vijesti ili informacija.

Na kraju, svakako se sjetite kako bismo bez znanosti i tehnike, a posebice njihove popularizacije, umnogome bili nemoćni spram svih nedaća koje nam se mogu prepriječiti ka iskonskoj težnji da jednog dana budemo putnici među zvijezdama sa srcem i dušom Čovjeka!

Sretna Nam MMXXI godina.