Iskoristio sam priliku i snimio putovanje ovog impresivnog svemirskog teleskopa dok se još može vidjeti.
Apokalipsa iznad zvjezdarnice Apollo
Svemirski teleskop James Webb (JWST) lansiran je na Božić 2021. godine i krenuo je prema svojem odredištu, u Lagrangeovu točku L2. U trenutku snimanja bio je udaljen od Zemlje oko 750.000 kilometara, a magnituda mu je iznosila oko 14m magnitude. Dakle, vrlo slabog sjaja. Putovao je jako sporo, svega oko 0.7772 km/s. To će mi, kako se ispostavilo, otežati lociranje i snimanje. Nalazio se u zviježđu Oriona.
Položaj JWST. © Ljubaznošću: Stellarium
Prvi pokušaj snimanja sam radio točno na samu Novu 2022. godinu. Koja je to bila greška. Oko i iznad zvjezdarnice Apollo praskale su rakete svih mogućih boja. Cijeli kraj je bio obavijen dimom koji je dolazio od eksplozija raketa i petardi. Jednostavno, nije bilo moguće snimiti ništa kvalitetno, a posebno ne točkicu tako slaboga sjaja. I dok sam ja “uživao” dočekujući Novu godinu u zvjezdarnici Apollo za teleskopima iznad kojih su prštale eksplozije svjetla i pitao se što je meni sve to trebalo, vrlo brzo sam shvatio da će najbolje biti da zatvorim krov zvjezdarnice kako unutra ne bi palo nešto od te silne pirotehnike. Odlučio sam to ponoviti iduće noći, kada veseljaci u mojoj blizini više ne budu imali raketline i ostale audio vizualne materijale kojima bi mi ometali snimanja. I tako je bilo.
Kako znati gdje trebate gledati?
Iduće sam noći ponovo krenuo sa snimanjima. Prije toga sam se opskrbio proračunima za tu noć o točnim položajima JWST na nebu. To je od presudne važnosti jer objekt kojega lovite, a nije vidljiv tako lako, nemoguće je vidjeti bez znanja gdje se točno nalazi. Sada se sigurno pitate kako sam znao doći do tih podataka? Evo kako, ako vas zanima i želite se okušati i sami da ga vidite ili snimite, onda to napravite kako treba.
|
Sada imate sve što vam je potrebno. Ja sam odabrao da mi izgenerira podatke za tri dana unaprijed i to po koracima od po 10 minuta kako bih imao uvijek točne podatke za snimanje. Za one koji ne znaju, sve ovo ne vrijedi za one koji imaju male amaterske teleskope. Za nekakvo pristojno snimanje treba vam teleskop od barem 150 milimetara promjera otvora objektiva. Što veći otvor objektiva, to bolje. Gornja granica ne postoji. Kako se JWST bude sve više udaljavao, tako će mu sjaj opadati i bit će ga sve teže vidjeti dok na koncu ne bude prestao biti vidljiv. Još nije jasno hoće li se nešto po tom pitanju promijeniti kada razvije sva ona svoja “jedra” za zaštitu od Sunca, no treba iskoristiti priliku dok ga još sa sigurnošću možemo vidjeti.
Položaj JWST u vidnom polju teleskopa. © Ljubaznošću: Stellarium
Snimanja
Snimao sam ga s oba teleskopa koje imam u zvjezdarnici Apollo. Prvo sam snimao kroz teleskop Sky-Watcher Maksutov MAK 127/1500 mm. Primijetit ćete da je on manjeg promjera od 150 mm no on to može izvesti. Puno puta je snimio objekte tako slabog sjaja. Vizualno nisam ni pokušavao promatrati JWST jer sam znao da ga neću tako vidjeti. Ipak je to premali teleskop za vizualno uočavanje tako slabog izvora svjetla. Čak ga nisam vidio niti na pojedinačnim snimcima. Bilo je toliko točkica, a on se vrlo polagano kretao da ga nisam uspijevao locirati i odgonetnuti koja od njih je točno baš on. No, znao sam da trebam napraviti što više snimaka i da će se u obradi njegov izdajnički trag pojaviti na finalnoj fotografiji. I tako je bilo. Snimio sam oko 180 fotografija i nakon što sam izbacio one koje nisu bile zadovoljavajuće, ostalo ih je 162 za obradu. Svaka od njih je eksponirana po 30 sekundi pri ISO osjetljivosti 6400. Nakon stackiranja, JWST je napokon “isplivao” iz tame neba i jasno se uočavao njegov trag kuda je prolazio za vrijeme snimanja.
Sve to sam ponovio ali sada kroz veliki 280 milimetarski Celestron 11. No, zbog toga što on prikuplja puno svjetla, ekspoziciju snimanja sam skratio na 20 sekundi pri istoj ISO osjetljivosti. To sam morao napraviti kako se sjajne zvijezde u vidnom polju ne bi previše “napuhale” i postale lopte, kugle svjetla na snimcima. Zbog toga se trag JWST-a slabije razaznaje. Za njega bi bilo dobro da je ekspozicija bila dulja, no nije moglo iz navedenih razloga.
Kako god, ja sam zadovoljan, uspio sam dokumentirati još jedan trofej na svojim snimcima. Neke stvari vrijedi zabilježiti, pogotovo one koje se događaju vrlo rijetko. Let JWST je jedna od njih.
Mislim da trebam napisati nešto "neslužbeno" o neizvjesnosti ovog snimanja. Dobio sam dosta komentara i upita na društvenim mrežama o ovome.
Da, bilo je zeznuto jer koliko god sam buljio u snimak, nikako da uočim koja točkica je JWST. Nakon što sam snimio četrdesetak snimaka, još tijekom snimanja, pokupio sam ih putem računalne mreže u kuću na svoje glavno računalo i napravio stackiranje da provjerim ima li uopće tamo nešto snimljeno. Olakšanje je bilo kada sam ugledao crticu, značilo je to da je sve na svom mjestu. Cilj je bio točno u sredini vidnog polja teleskopa, tamo gdje ga je računalo držalo.
Naime, kako imam robotizirani teleskop njime ponekada upravljam na daljinu, iz kuće. Ne moram biti cijelo vrijeme uz njega u zvjezdarnici. Odredim što će snimati, koliko, kako, postavim mu parametre i on onda radi po tome što sam mu putem računala zadao. Moje je samo da ga povremeno nadgledam.
JWST je išao toliko sporo da se njegov pomak nije vidio ni nakon 3 minute eksponiranja na probnoj fotografiji. I zato ga je bilo teško snimiti jer od tih silnih točkica i šuma na fotkama nije bilo moguće prepoznati koja od njih je JWST niti kojeg je uopće sjaja. Jedno od najtežih snimanja “na slijepo” koje sam odradio.
Zvijezde za umjeravanje su bile Betelgeuse i Alnitak u Orionu. I tako, snimaš i snimaš, ništa ne vidiš na snimcima, a trebalo bi biti tamo. Do samoga kraja obrade nemaš pojma jesi li ga snimio. Kada je obrada završila i njegov trag “isplivao”, odahnuo sam. Sati snimanja ipak nisu bili uzaludni.
Neki bi rekli da je to bio "Lov u mutnom". I je. 😊
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
