Posljednje misije za koje imamo osiguran Plutonijum-238, gorivo za RTG generatore električne energije na letjelicama

Hladnoratovska era sveopće nuklearne prijetnje završila je prije dvadesetak godina. Narodi svijeta odahnuli su kada je strah od "stiskanja" crvenog gumba za pokretanje nuklearnog rata započeo ustupati mjesto suradnji i prijateljstvu između rivalskih supersila SAD-a i SSSR-a, današnje Rusije.

Neki od najglasnijih zagovarača mirnodospske politike suradnje i prijateljstva bili su upravo znanstvenici iz obje zemlje. Nerijetko su ti ljudi bili izvrgavani svojevrsnom "šikaniranju" aktualne vlasti. Ipak, ti isti znanstvenici danas su u velikim problemima upravo zbog prekida proizvodnje nuklearnih bombi!

Svemirske misije prema Suncu, Merkuru, Veneri, Mjesecu i Marsu (uz letjelice u Zemljinoj orbiti) električnom energijom se opskrbljuju pomoću solarnih panela kojima pune svoje akumulatore. No ma koliko Sunce bilo jak izvor električne energije, na većim udaljenostima (iza staze Marsa) ono više nije dovoljno snažno da bi moglo opskrbljivati letjelice dovoljnom količinom električne energije. Teorijski, letjelice koje upućujemo prema vanjskim područjima našeg planetarnog sustava mogli bi opremiti veelikim solarnim panelima, ali u tom bi slučaju oni bilo toliko nezgrapni i komplicirani da bi cijela misija bila dovedena u pitanje. Riješenje koje se koristilo u prošlosti ali i koje će se morati koristiti u budućnosti predstavlja upotreba malih nuklearnih generatora, kao dugotrajnog i stabilnog izvora električne energije!

No, zalihe Plutonija-238 u SAD su iscrpljene. Nove proizvodnje ove opasne tvari jednostavno - nema. Svemirske misije prema Jupiteru, Saturnu i dalje suočene su s ozbiljnim problemom nedostatka goriva za pogon generatora električne energije. Američka ali i svjetska javnost bi zasigurno veoma burno reagirala na obnovu proizvodnje tvari koja u krivim rukama može uništavati svijet. Prema procjenama znanstvenika, samo za svemirske tehnologije bilo bi nužno obnoviti prouzvodnju Plutonjuma-238 tempom od 5kg godišnje tijekom, narednih desetak godina.

Iako je istina kako Plutonijum-238 sam po sebi nije nuklearno oružje, te kako tkz. RTG generatori postavljeni na svemirske letjelice NISU umanjene kopije nuklearnir reaktora velikih elektrana na Zemlji, već složeni uređaji koji termičku energiju pretvaraju u električnu, strah od ponovnog pokretanja proizvodnje je velik.

Još samo misije velikog Marsova rovera (Mars Science Laboratory) i Europa orbiter mission (istraživanje Jupiterova mjeseca - Europa) imaju osigurane dovoljne količine Plutonijuma-238. Za naredne misije NASA nema pogonskog goriva za RTG generatore.

Kao kompromisna opcija razmatra se čak i kupovina dvadesetak kg Plutonijuma-238 od Rusije! U svakom slučaju, znanstvenici će u dogovoru s političarima ubrzo morati donjeti odluku kako zgotovljeni bespilotni svemirski brodovi ne bi ostali u svojim lukama u nedostatku izvora energije za pokretanje uređaja na njima.

Misije slavnih letjelica poput Pionira 10 i 11, Voyagera 1 i 2, Galilea, Cassinija, New Horizonsa ne bi bile moguće bez RTG generatora. Znanstvena istraživanja ipak su važnija od rizika korišćenja nuklearnih tvari, čak i uz ukalkuliran sigurnosni rizik neuspješnog lansiranja i kontaminacije velikih područja radioaktivnim tvarima.