Astronautika: misije

ikaros1
Shematski prikaz razvoja solarnog jedra

Započela je era svemirskog jedrenja. Japanska letjelica po prvi puta u povijesti uspješno započinje demonstrirati tehnologiju jedrenja u svemiru. Letjelica cilindričnog oblika promjera tek nešto više od jednog metra i mase 300-tinjak kg na sebi je ponjela specijalnu konstrukciju – solarno jedro. Ideja inženjera je da se putem upravljačkih površina i jedra sakuplja sunčeva svjetlost i čestice koje će letjelicu »otpuhati« k željenom cilju. Samo jedro razvilo se pomoću složenog mehanizma na razvlačenje i sada u punoj veličini kvadratnog je oblika a dijagonala mjeri punih 20 m. Ovo je eksperimentalna letjelica čiji je primarni cilj istražiti mogućnosti koje jedrenja u svemiru. Zasad eksperiment u tehničkom smislu radi besprijekorno. Predstoji učenje operatera o osnovama jedrenja. Mehanizam upravljanja iskušan je samo na računalima i u laboratoriju, a svemir je ipak puno nezgodnije mjesto. U osnovi se radi o istom principu putovanja i manevriranja kao što to moreplovci i zanesenjaci u jedrenje čine diljem mora i oceana na Zemlji. Naravno, i u svemiru ima oluja i uragana, Sunce ponekada podivlja i može uništiti ili otpuhati neveliku letjelicu na neku sasvim drugu rutu, no IKAROS je tu da nas nauči tajne zanata.

ikaros2
Snimak IKAROSA u svemiru pomoću izbačene mini kamere

Sama letjelica s razvijenim jedrom snimljena je pomoću specijalne kamere (u osnovi malog medjuplanetarnog satelita) koji je izbačen s centralnog tijela letjelice kako bi se vidjelo što se dogodilo s krilom.

ikaros3
IKAROS za vrijeme priprema u laboratoriju (lijevo)

IKAROS je lansiran 21. maja zajedno s letjelicom AKATSUKI koja juri prema Veneri »klasičnom trajektorijom putanje«. Istom raketom uz ove dvije letjelice u svemir je lansirano još nekoliko malih satelita - studentskih projekata japanskih sveučilišta.

ikaros4
Odvajanje mini-kamere od centralnog tijela letjelice IKAROS

 


Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osveži