Bravo Marino, tek sam sada uhvatio vremena pročitati tvoj članak o prvim mikroračunalima! Moj program za Spectrum, koji je služio obradi podataka prikupljenim promatranjima Sunca, zvao se Solar Max, prema istoimenom satelitu: http://heasarc.gsfc.nasa.gov/docs/heasarc/missions/solarmax.html Za potrebe objavljivanja u Bolidu, morao sam ga, nećeš vjerovati, pretipkavati na običnoj pisaćoj mašini, pazeći na svako slovo, svaki zarez, svaku točku, jer printer za Spectrum nisam imao. Drago mi je da ti je bio od koristi, i eto, puno godina nakon toga tu sam činjenicu saznao iz ovog tvojeg članka. To su bila vremena za pamćenje, a dio toga sam stavio i na svojim osobnim stranicama http://www.danijel.info/ Apple II mi je bio nedostižni san jer se nije mogao, kao Spectrum, prošvercati u Jugoslaviju ispod tepiha automobila. Tadašnja politika, računala je poistovjetila s fliperima, dakle kao nešto potpuno beskorisno. Bio je to pokušaj spriječavanja razvoja intelektualne svijesti građana, tehnološkog razvoja i pokušaj svim silama zadržavanja neodrživog stanja. Umjesto računala, na "stražnja vrata" su se pojavile "satelitske antene" i ljudi su napokon mogli vidjeti kako živi "mrski kapitalizam" i poželjeli i oni sva ta čuda moderne industrije koja olakšavaju život čovjeku. Tehnološki se napredak više nije mogao zaustaviti, a on je bio u suprotnosti sa propalom ideologijom i zabranom računala u Jugoslaviji. Bili su to zadnji čavli u lijesu Jugoslavije. Ostalo je (krvava) povijest. Danas svijet ne može funkcionirati bez računala. Ja godišnje napišem jedno jedino pismo, odnosno čestitku Gustavu Krenu, mojem dragom prijatelju i suradniku sa zagrebačke Zvjezdarnice, za Božić i Novu godinu. Sve drugo ide putem Interneta bez kojega danas ne bi bilo niti Zvjezdarnice, niti Astronomskog Magazina, niti... Današnjim generacijama to je sasvim normalno, poput telefona i mobitela, televizora... No, ponosan sam što sam bio dijelom tog vremena kada se stvarala računalna budućnost svijeta. To se ne može zaboraviti niti zanemariti. Tvoj me tekst vratio u to vrijeme i prisjetio kako je to onda bilo. Super :-)
Write comment (0 Comments)
Danas je malo ovakvih velikana koji su čitav svoj život posvetili nauci, rodoljublju i Srbiji podnoseći velike žrtve i pod pritiskom politike koja nam je izgleda zla kob i dan danas.Članak i kako je fotografijama opremljena web stranica, za svaku je pohvalu.
Write comment (0 Comments)
Ovakve ljude zaista ne bi trebalo zaboraviti. Slikovito i veoma nostalgično je prikazan život i delo ovog našeg srpskog velikana. Sa fotorafijama koje "mirišu" na nekadašnji stari dobri Beograd,kada je bilo puno dobrotvora i zadužbinara i koji su svojim pregornim zalaganjem i sa velikim patriotizmom i ljubavlju i naravno uz velike teškoće krčili put svome pionirskom radu.Hvala na ovako lepom prikazu iz prošlosti naše nauke uz konstataciju , a nadam se da ćete se složiti da ih nikada ne smemo zaboraviti. I neka im je večna slava i hvala. Dr. Trebješanin Vanja
Write comment (0 Comments)