Nitko ništa ne zna a svi sve znaju, ili obrnuto

Nogomet, o njemu svi znaju sve, od imena igrača do taktike i strategije, a zapravo se sve svodi na puku sreću dvadeset i dvoje ljudi koji se igraju jednom loptom na terenu za igru po blještavim reflektorima medija i javnosti. Baj d vej, tu (nogometnu) loptu su projektirali ljudi iz svijeta znanosti i tehnike a ne nogometaši, onak, čisto da se zna.

Nuklearne podmornice, o njima se ne zna ništa ili jako malo. Taktika i strategija njihove uporabe duboko ispod površine po bespućima oceana od sjevernog do južnog pola sklonjena je od medija i javnosti. Posadu čini nekoliko desetaka, ili tek nešto više od stotinjak profesionalaca čija podvodna utakmica može potrajati mjesecima. Baj d vej, i njih su projektirali ljudi iz svijeta znanosti i tehnike.

Nogometni teren poznatih nam je gabarita, za nuklearne podmornice to i ne bismo mogli reći. Znamo da je samo jedna strategijska nuklearna podmornica, pored torpeda, krstarećih raketa i sličnih „igračaka“,  sposobna nositi dvadeset (pa i više) interkontinentalnih raketa od kojih svaka može imati do dvadeset i četiri nezavisno vođene atomske bojeve glave od kojih su one najslabije nekoliko desetaka puta jače od atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki od strane vojske SAD.

U prijevodu, samo jedna jedina strategijska nuklearna podmornica sposobna je samo jednom salvom svojih raketa, s bilo koje točke na planeti, svijet vratiti na tehnološku razinu kamenog doba.

Kakva su to čudovišta iz dubina, koliko su velika kada se i vikinški Krakeni naspram njih čine kao bezazlene rotirajuće pčelice nad kolijevkom za bebe? Pogledajte ilustraciju koju smo pripremili; Usporedba veličina nogometnog igrališta i strategijske nuklearne podmornice Projekt 941 Akula (ove ruske podmornice NATO naziva „Typhoon“ klasa). Impresivno zar ne? Mi bismo dodali da se svi nadamo kako će one tijekom cijelog svog operativnog vijeka ostati samo igračke za velike dečke.