Trinaesti mjesec

Kronološko vrijeme, godišnje kalendare, danas doživljavamo zdravo za gotovo. Nije uvijek, ili bolje rečeno, sve donedavno nije bilo tako. Računanje vremena tijekom dana, računanje dana, tjedana, mjeseci ili godina bila je prava noćna mora. 

Tako je primjerice u doba drevnog Rima godišnji kalendar imao samo deset mjeseci.

Šest njih trajalo je po 30 dana a četiri po 31 dan. Godina je počinjala prvog dana ožujka a završavala zadnjeg dana prosinca. Nakon zadnjeg dana u godini postojala je pauza u računanju vremena.

Dani i tjedni jednostavno se nisu računali! Nova se godina slavila proizvoljnog dana nakon osjetnog zatopljavanja, odnosno prestanka zimske studeni.

Period takve „nigdjezemske” studeni razriješio je Rimski kralj Pompilius (715?-673? Pne.). Godini je dodao prvi i drugi mjesec (siječanj i veljaču). Kalendarska godina trajala je 354/355 dana, desetak dana manje nego danas. Problemi na vidiku zar ne?! Tada je u upotrebi bio lunarni kalendar (kalendar usklađen s Mjesečevim fazama), a godina po lunarnom kalendaru traje otprilike baš toliko; 29,53 X 12 = 354,38 dana. Prema njemu godina traje desetak dana kraće od prave, tropske, godine.

Razliku je trebalo nekako nadoknađivati. 

Svake druge godine između 23. i 24. veljače dodavan je još jedan (izvanredni!) mjesec koji se zvao „Mercedonius“, on je trajao od 27 do 28 dana. Uglavnom, između ondašnjih „jučer i danas” suvremenici su tada proživjeli cijeli jedan mjesec od gotovo trideset dana. Stoga, uživajte danas do kraja dana u dugom mjesecu „Mercedoniusu”, traje do ponoći.