U veljači (februar) se skriva(o) trinaesti mjesec, Mercedonius

Znate li da siječanj (januar) i veljača nisu postojali oduvijek u kalendarima! U doba drevnog Rima godišnji kalendar je imao samo deset mjeseci. Šest ih je trajalo po 30 dana a četiri po 31 dan. Godina je počinjala prvog dana ožujka (mart) a završavala zadnjeg dana prosinca (decembar). Nakon zadnjeg dana u godini postojala je pauza u računanju vremena. Prolazili su dani i tjedni koji se jednostavno nisu računali! Čekalo se na toplije vrijeme, tek po dolasku toplijih dana odlučilo se proslaviti Novu godinu. Taj je dan proizvoljno izabran.

Period neuračunljive zimske studeni razriješio je drugi od sedam Rimskih kraljeva, Pompilius (715?-673? Pne.). Godini je dodao prvi i drugi mjesec (siječanj i veljaču, odnosno januar i februar.. nazive navodimo radi lakšeg praćenja teme). Kalendarska godina trajala je 354/355 dana. Uočavate problem, zar ne. Tada je u upotrebi bio lunarni kalendar (kalendar usklađen sa Mjesečevim fazama), a godina po lunarnom kalendaru traje otprilike baš toliko; 29,53 X 12 = 354,38 dana.

Prema takvom kalendaru godina je bila punih deset dana i nekoliko sati kraća od prave, tropske godine te je zato trebalo povremeno tu godinu proširivati ubacivanjem dodatnih dana. Svake druge godine između 23. i 24. veljače dodavan je još jedan (izvanredni!) mjesec koji se zvao „Mercedonius“, a koji je jednom trajao 27 a drugi puta 28 dana! 

Bio je to pravi rašomon kada ni tvorci kalendara nisu bili odveć sigurni koji je dan u godini, pa ni koja je godina aktualna. Nove reforme kalendara bile su neminovne. Tijekom povijesti stvaranje upotrebljivog, kvalitetnog kalendara ispostavilo se kao tvrd orah. Čak i danas moramo povremeno ubacivati korekcije kako bismo se zadržali u zakonitostima nebeske mehanike. U prijevodu čak i mala odstupanja kroz određeni vremenski period rezultiraju neprihvatljivim odmakom od stvarnog stanja.

Na primjeru godišnjeg kalendara možemo lako uočiti kako se stvari koje smatramo jednostavnima i razumljivima samima po sebi - nisu takve. Slično nam se događa i u svakodnevnom životu. Prečesto stvari primamo zdravo za gotovo. Problematika kalendara nalikuje čovjeku koji klika po strujnom prekidaču kućne rasvjeta, a struja još nije izmišljena. Moderno društvo kojeg obitavamo za svega 48 sati bez izvora električne energije vratilo bi se u razdoblje srednjeg vijeka, ili i ranije!

Stoga kad djeca (i mi odrasli, isto tako!) „nemaju što za raditi i strašno im je dosadno“ prebacimo ih/se u danas nepostojeći mjesec Mercedonius, mjesec u kojem se čitaju knjige i za „foru“ ponove računske operacije, primjerice izračunati korijen iz nekog broja ili tangens kuta. Neće naškoditi..