Tekst koji je pred Vama prije samo desetak godina bio bi svrstan u kategoriju znanstvene fantastike. Čak bi ga i dobar dio astronoma okarakterizirao kao materijal koji ne spada u znanstvenu realnost za jako dugi niz godina. Ipak, moderna tehnologija, znanje i ljudska inventivnost pokazuju kako stvarnost pomiče granice mogućeg.

Zemlja i Mjesec kako ih vidi letjelica EPOXI (ex Deep Impact)

Planete drugih zvijezda golicale su maštu znanstvenika (i ne samo njih) različitih specijalnosti. Teorijski modeli ukazivali su na to da naš planetarni sustav nemože biti jedinstven, da ih ima još. Tijekom zadnjih desetak godina, različitim opažačkim metodama, otkriveno je 335 planeta oko drugih zvijezda. Bezmalo svi oni spadaju u kategoriju plinovitih divova - planeti poput Jupitera.

Zemaljski i svemirski teleskopi sada aktivno rade na potrazi za malim planetama Zemljine klase. Razvili smo razne direktne i indirektne metode koje nam omogućavaju detekciju atmosfere i njena sastava na tim dalekim svjetovima. A jedna medijski eksponirana letjelica Deep Impact, ili kako se sada naziva EPOXI, nakon uspješno izvedene misije "torpediranja" komete Templ, sada radi posao kakav joj nije bio predviđen ni u snovima inženjera-konstruktora. Tijekom svojih putešestvija po Sunčevom sustavu u dva pogodna navrata izvršila je traganje za životom na planeti - Zemlji!

 

Zemlja (dole desno) kao mala svjetleća točkica snimljena s Voyagera 1

Cijela je ova priča započela još prije devetnaest godina antologijskim snimkom s Voyagera-1, kada je prilikom izlaska iz Sunčeva sustava, (na inicijativu pokojnog Carla Sagana) načinjen set snimaka planeta Sunčeva sustava - Zemlja je na toj slici nešto manja od jednog piksela. "Plava točka u beskraju" postala je izazov i osnov za istraživanja svjetova nezamislivo udaljenih od našeg.

EPOXI je tijekom prošle godine u dva navrata načinio 24-satno snimanje Zemlje s udaljenosti od 17 i 33 milijuna km. Na temelju njih astronomi su sada razvili metodu detekcije ne samo atmosfere na planeti već i kako prepoznati ima li na površini kopna i mora. Napredna računalna obrada ovih podataka omogućiti će njihovu primjenu i na snimkama znatno manje razlučivosti (kakve se mogu očekivati nakon pronalaska "novih" Zemlji). Dokaz o gotovo neprimjetnom mijenjanju intenziteta svjetla i različitog spektralnog potpisa planeta koje tek treba otkriti moći će nam objasniti ima li na njima povoljnih osobina za razvoj života. Ima li kontinenata i mora. Od čega su oni građeni. Može li se na takvom nebeskom tijelu razviti život sličan ovome kojeg poznajemo..

Analize ovih podataka i njihova obrada još su uvijek u tijeku. Potraga za Zemljanima na Zemlji znatno je jednostavnija od buduće potrage za nama sličnima na Zemljinim dvojnicima u svemiru.

Do trenutka kada počnemo raditi prve primitivne kartografske mape vansolarnih svjetova proći će još nekoliko godina, no sada znamo kakav nas put očekuje. Pretpostavljanje ezultata takvih istraživanja u ovom bi nas trenutku ponovo odvelo u znanstvenu fantastiku, ipak, možda prije "ugledamo" nego što začujemo "aliene".

Radni tim ovog projekta čini veći broj znanstvenika s desetak sveučilišta iz SAD, pod vodstvom Nicolasa Cowana s University of Washington..