Mediji počesto donose informacije o budućim čovjekovim misijama na Mjesec i Mars, no priča obično ima svoj uvod, zaplet i vrhunac radnje s osloncem na tehničke tvorevine. Robert Ferl i Anna-Lisa Paul s University of Florida u Gainesvilleu stvari vraćaju na nivo iskonskog poljoprivrednika – čovjeka sakupljača i uzgajivača biljaka i životinja. Prava je istina kako čovjek ima tehničke mogućnosti vratiti se na Mjesec, uostalom to je već iskušano prije više od četiri desetljeća. No istina je i kako bi takve ekspedicije u bliskoj budućnosti, oslanjajući se isključivo na tehniku i tehnologiju, bile prezahtjevne, preovisne o opskrbi s Zemlje i praktično neizvedive. Stoga u Ferl i Paul krenuli i novu biološko-genetsku avanturu koja će astronaute na Mjesecu, ali i drugdje u Sunčevom sustavu postaviti u poziciju poljoprivrednika-kolonizatora koji mogu sami skrbiti o sebi i svojoj naseobini.

Svakodnevica u nasim kućama daleka fantastika za Mjesečeve kolonizatore

Uzorci Mjesečeve površine koje je NASA prikupila tijekom misija Apollo intenzivno su ispitivani godinama. Dokazano je kako je njihov kemijski sastav neotrovan za biljke i životinje, pa i čovjeka. Analize kemijskih elemenata pokazale su kako se radi o materijalima koji sadrže elemente kakve poznajemo i na Zemlji. No pravi biološki eksperimenti u kojem bi Mjesečev materijal (regolit) postao podloga za uzgoj biljaka pa čak i životinja tek su sada na dnevnom redu..

Gdje su granice zemaljskog života u svemiru

Istraživanja u smislu uzgoja poljoprivrednih kultura na Mjesecu odobrila je i NASA te stavila na raspolaganje manju količinu regolita koje su astronauti donijeli na Zemlju. Ferl i ekipa moraju odgonetnuti kako i da li će se genetska struktura Zemaljskih biljaka promijeniti prilikom rasta u Mjesečevoj zemlji. Važna su i pitanja sigurnosti i eventualnih štetnih posljedica koje bi moguće mogle nastati prilikom konzumiranja takve hrane od strane astronauta. Iako znamo da regolit nije štetan za same biljke, veliko je pitanje kako će se mikrobi i bakterije koje žive u simbiozi s istima ponašati u Mjesečevim uvjetima. Poznato je kako se mikroorganizmi normalno nastanjuju i žive u skladu s našim poljoprivrednim kulturama no hoće li i oni moći egzistirati na Mjesecu? Bez njih biljke bi se mogle naći u ozbiljnim problemima a moguće je i da bi njihov rast i stvaranje plodova bilo onemogućeno. Naposljietku kako će se elementi koje bi biljke crpile iz regolita ponašati u čovjekovom tijelu i hoće li se prirodni tok razgradnje primjerice  Mjesečevih krumpira ponašati kao i s onima koje uzgajamo u vrtu pokraj kuće? Ohrabrujući rezultati istraživanja da regolit ni na koji način nije negativno djelovao naspram Zemaljskog ekosustava daje nadu u budućnost poljoprivrede na Mjesecu. Istraživanja na Zemlji i u svemiru (svemirske postaje) pokazala su da biljke mogu preživjeti uvjete s povećanom dozom zračenja i smanjenim atmosferskim pritiskom.

Astronaute na Mjesecu čekaju poslovi poljoprivrednika

Na Mjesecu bi za njih bili izgrađeni svojevrsni „staklenici“ u kojima bi rasle koristeći Mjesečevo tlo kao podlogu. Tijekom Mjesečeve noći (koja traje 15 zemaljskih dana) umjetna rasvjeta simulirala bi Sunčevu svjetlost kako bi biljke normalo napredovale i u takvim uvjetima..

Ova krucijalna, elementarna istraživanja neće čekati povratak astronauta na Mjesec. Ferl i ekipa s sveučilišta u Gainesvilleu na svega jednom gramu regolita odraditi će veliki astrobiolološki eksperiment. Nekoliko jedinki vrste Arabidopsis preteča su Mjesečeve poljoprivrede. Ova je vrsta izabrana jer je u cijelosti poznat njezina genomska karta te je moguće uočiti trenutačne ili generacijske devijacije na jednom jedinom genu, što će odlučiti i usmjeriti daljnje eksperimente ali i čovjekovu budućnost na drugim nebeskim tijelima! S druge strane znanstvenici žele vidjeti i ne samo mogu li Zemaljski ekosustav preslikati drugdje u svemir već i koje su njegove granice „infiltriranja“ – koji je krajnji domet života kakvog poznajemo na Zemlji.

Hoće li jednog dana ovakav prizor biti moguće uslikati na Mjesecu ili Marsu

U tom svijetlu možda su jasnije sve one milijarde dolara koje ulažemo ne bi li dobili pokoji gram materijala s Mjeseca i Marsa u narednim godinama.

Kolonizacija Mjeseca (Marsa) započeti će u trenutku kada tamošnje ludske kolonije budu mogle skrbiti same o sebi. Proizvodnja zraka, vode i hrane identična je trima osnovnim, neophodnim, uvjetima za opstanak čovjeka. Odmah potom tu su i seks (opstanak vrste) te društveni odnosi. Tehnika i tehnologija dolazi na kraju iako nam je neophodna već u startu da bi o tome uopće mogli realno razmišljati i planirati.