Korištenje svemira na dobrobit sviju i za sve nas

prodaja mjeseca1 smile

Bilo je to tamo negdje prije ruskih Lunohoda i američkih Apolla kada su diljem svijeta pa i u UN obzanjeni dokumenti tipa kako se svemir ima za koristiti isključivo u miroljubive svrhe, kako je on dostupan svima i namijenjen za sve nas na Zemlji. Smjernice, pravilnici zakoni, deklaracije i ini papiri potpisani su u to ime na svim razinama diljem svijeta. Sve je to bilo lijepo upakirano u poznate idealističke celofane iako je svima bilo jasno kako stvar drži vodu ali samo dok majstori odu, u ovom slučaju dok „majstori“ ne dođu!

Amerikanci su sve glasniji u tobožnjoj brizi za dokument koji su sami inicirali 1967. pod nazivom OST (Outer Space Treaty). Činjenica je kako na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima postoje enormna energetsko-rudna bogatstva i sada treba iznaći fini način kako ih prisvojiti i neometano koristiti za svoje interese i potrebe. Na Adam Smith Institute (Rebecca Lowe) izlaze radovi kojima se spekulira kako bi ipak barem neka područja na Mjesecu trebalo titulirati svojevrsnim vlasničkim listom a sve u cilju boljitka svakog čovjeka na Zemlji. Jer, pravo je pitanje; Čiji je Mjesec, čiji je svemir? Istina je neumitna, kao i tijekom cijele ljudske povijesti. Prostor, resursi, ljudi pripadaju onome tko ima vlast i tu vlast može sprovoditi.

Slijedi nam desetljeće ili dva prije prve prave komercijalizacije bogatstava na našem prirodnom satelitu. Američke tvrtke (nacionalne i privatne) itekako se pripremaju za njihovo korištenje. Bilo bi djetinjasto čak i (po)misliti kako će primjerice Helijum-3 s Mjeseca nama ili nekome u Africi ili bilo kome bilo gdje na svijetu dati besplatnu, ekološku i dugotrajnu električnu energiju. Nju će pod krinkom koju tek treba stvoriti koristiti isti onaj korpus koji danas „drma“ energentima. 

Era u kojoj smo sanjali kako je Mjesec naše zajedničko dobro trajati će do prvog podizanja ograde oko industrijsko-vojnih kompleksa na Mjesecu. Ova priča tek počinje, klupko događanja  se pogurnulo i odmotava se u smjeru ljudske gramzljivosti. Na prvi pogled tematika ovog članka kojeg upravo čitate izgledati pionirski, ali stvar je puno ozbiljnija a počeci ere privatnog vlasništva na Mjesecu sežu u prošlo desetljeće za vrijeme završne sekvence održavanja Google Lunar X Prizze natjecanja;

U njemu smo sudjelovali i mi iz Astronomske udruge Vidulini kao dio međunarodnog GLXP tima „Team Synergy Moon“. Zajedno sa još četiri druga tima (Izrael, SAD, Indija, Japan) proglašeni smo pobjednicima u finalu. Rijetki su tada a i danas znali kako je SAD u trenutku kada su shvatili kako bi netko od GLXP timova mogao i zaista dobaciti do Mjeseca ZABRANILI slijetanja ili dolazak naših/našeg rovera do lokaliteta gdje su u povijesti slijetale njihove letjelice. Tada se to „branilo“ riječima kako se radi o povijesnim lokalitetima a u naravi tada je po prvi puta u ljudskoj povijesti dio nekog drugon nebeskog tijela de facto i de jure proglašen nečjim vlasništvom. 

Nema nam druge nego prvi stići i uzeti djevojku.. ostalima više sreće u nekom drugom svemiru.

vlasnistvo mjesec

 

 


Komentari  
dragant
-1 #1 dragant 20-02-2022 23:10
Samo za ono na kraju, tko prvi djevojci, njemu djevojka, da dodam, ali ko poslednji, njemu žena. Što isto nije loše, ali ne znam kako to primjeniti na Mjesec.
Dodaj komentar