Nek baci kamen tko ga nije bacio

Ovih dana u završnoj je fazi misija Artemis-1, nova nada čovjekova povratka na mjesec krajem desetljeća. Petnajstak godina rada na ovom programu i ono najvažnije odigrava se upravo sada na našim ekranima a da toga nešto baš i nismo previše svijesni, a ni impresionirani. Artemis-1 „samo“ je obletio oko Mjeseca, testirao opremu i manevre te se vraća na Zemlju, bez tereta s Mjeseca.

Pedeset godina unazad, u vremenu od 07. do 19. prosinca 1972. odigrala se posljednja misija iz programa Apollo. Teško da bi i najveći pesimista tada pomislio kako se ljudi na Mjesec neće vratiti niti nakon pola stoljeća! Eugene Cernan, Ronald Evans i Harrison Schmitt (posada Apollo 17) sobom su donjeli  stotinu i jedanaest kilograma kamenja s Mjeseca.

Amerikanci su ukupno na Zemlju donjeli  382kg kamenja. Dio je završio u laboratorijima, dio kao poklon drugim državama (i Jugoslavija je dobila uzorke Mjesečeva kamenja) dio se zagubio a sve zajedno lako bi ukrcali na autoprikolicu i odvezli na građevinski deponij. Na Apollo program potrošeno je enormno novaca i resursa svih vrsta. Slijedeći puta kad pomislite kako je zlato skupo sjetite se kako i najobičnije kamenje s našeg prirodnog satelita ima višestruko, višestruko veću cijenu. 

Ukoliko susretnete nekakve „vanzemljane astronaute“ kako ukrcavaju kamenje u svoje đepove tražite ih novce, basnoslovne novce.., tko zna možda plate a možda vam daruju znanje. Ono je ipak jedino što se, na svu sreću, ne može kupiti.