Nova generacija komunikacijskih satelita uskratiti će nam bljeskove na nebu

Umjetni zemljini sateliti povremeno su noću vidljivi golim okom. Posebno su uočljivi svijetli, polagani prolasci Međunarodne svemirske postaje među zvijezdama. No kratkotrajni, svjetleći bljeskovi, ponekad čak i sjajnosti Mjeseca u prvoj četvrti, nikog nisu ostavili ravnodušnim. Nalik sjajnim meteorima, bljeskovi Iridium serije komunikacijskih satelita postali su dio markantnih nebeskih pojava. Mogućnost da putem mobilnih aplikacija imate „u đepu“ točne podatke kada i gdje će se pojaviti svjetlosni bljesak na noćnom nebu mnoge je nagnala da usmjere pogled ka zvijezdama. Neki su to znanje iskoristili i za pridobivanje naklonosti osobe suprotnog spola, obećavši im da će se na nebu pojaviti nova zvijezda samo za nju/njega u zamjenu za malo romantike i nježnosti..

No čini se kako je era Iridium bljeskova lansiranjem nove generacije ovih komunikacijskih satelita na kraju. Prije dvadesetak godina (maj, 1997.) lansirani su prvi Iridiumi. Prvotna je namjera bila lansirati sedamdeset i sedam satelita u nisku putanju oko Zemlje koji bi bilo gdje na svijetu bez ikakove zemaljske infrastrukture (radio-relejne postaje mobilnih operatera) omogućili dostupnost svake vrste komunikacije.

Naziv satelita i same mreže potječe od koincidencije planiranog broja satelita u orbiti (77) i kemijskog elementa pod rednim brojem 77 – Iridium. Na posljetku broj satelita je reduciran na 66 sa pola tuceta rezervnih letjelica koje se nalaze na tkz. parking orbitama. Konstrukcijska izvedba sa dva fotonaponska panela i tri velike srebrom obložene antene pri povoljnim uvjetima bivaju obasjane Sunčevom svjetlošću koju reflektiraju prema Zemlji. Upravo je ta kratkotrajna refleksija svjetlosti krivac za snažne svjetlosne bljeskove na noćnom nebu.

Nakon dvadeset godina operativne uporabe došlo je vrijeme za kapacitetnije letjelice. Iridium NEXT sateliti konstruirani su drugačije, bez one tri velike srebrom obložene antene iz prve generacije Iridiuma. Samim time, izostati će i refleksije svjetlosti na koje smo pomalo navikli proteklih dvadeset godina.

Prva serija od deset Iridium NEXT letjelica uspješno je lansirana 14. januara raketom Falcon 9 SpaceX-a. Ove se letjelice sada razmještaju na planirane putanje a u tijeku je tromjesečno ispitivanje njihovih mogućnosti. Kada se ova testiranja završe slijede nova lansiranja i zamjena kompletne stare flote Iridiuma sa novim Iridium NEXT letjelicama. Stari Iridiumi će tijekom naredne dvije do tri godine dijelom biti deorbitirani. Usmjereni niže prema Zemlji te će izgorjeti u atmosferi. Neke će letjelice preparkirati u višlje putanje da služe kao rezerva u slučaju potrebe a od dijela flote biti će napravljeno par „grozdova“, skupina od par letjelica koncentrirane na pojedinim mjestima.

Sljedeće lansiranje novih deset Iridiuma NEXT slijedi u aprilu (nakon postupka testiranja prve desetine) a zatim će se svaka dva mjeseca lansirati po novih deset letjelica sve do popune flotne kvote. Planirano je da sva lansiranja i razmještanja budu okončana naredne godine kada će se proglasiti potpuna operativnost novog sustava Iridium. Kako će se sve ovo reflektirati na nebeske bljeskove u bližoj budućnosti zapravo nitko nije siguran, no era markantnih i zanimljivih nebeskih bljeskova uzrokovanih čovjekovim djelovanjem krenula je na svoj posljednji, počasni krug.

Ukupno je izrađeno 98 Iridiuma prve generacije, lansirano ih je 95, vremenom su neke letjelice prestale funkcionirati a druge su deorbitirane. Lansirane su američkim, ruskim i kineskim raketama. Radi se o letjelicama mase 700 kg smještene na visinama od 800 km sa inklinacijom od 86.4°, kreću se brzinom od 27.000 km/h a za jedan krug oko Zemlje treba im stotinjak minuta. U najžešćem jeku kampanje lansiranja postignut je i rekord u brzini izrade pojedine letjelice koji je u iznosio manje od pet dana! Proizvođač je Motorola koji je sustavom Iridium namjeravao zagospodariti globalnim mobilnim tržištem opreme i komunikacija. No kako je sustav Iridium kasnio, bio jako skup i loše marketinški odrađen to su zemaljske mreže poput NMT i GSM komunikacija preuzele tržište. Uz sve prednosti Iridiuma prvotni bankrot uzrokovala je jedna tehnička mana na koju su planeri sustava „zaboravili“. Signala ima uvijek i svugdje, u prašumi, stepi, đungli, na moru, na polovima ali ga nema u zgradama! Bio je to jedan od najvećih bankrota u SAD svojevremeno. Kasnije je sustav preorijentiran na ciljanu publiku kao i za vojne potrebe te je uspio opstati.

Uz Iridiume veže se i najteži incident u svemiru kada su se u februaru 2009. pri brzini od 37.000 km/h sudarili ruski Cosmos 2251 i američki Iridium 33 što je uzrokovalo na stotine nekontroliranih krhotina kao opasnost za druge letjelice u svemiru.