A inače, baš nas je u sedamdesetima krenulo po krivoj obali, kad razmišljam...

Apollo je odradio svoje ALI tu je sklepan skylab i to je bilo okk, shuttleovi su bili u planu da lete još 76te, tako nešto, da spasu skylab. Pioniri, Vikinzi, Voyageri, Marsovi, Venere, Lune pa i prikriveni Zondovi i Kosmosi… Sojuzi su bili u punoj snazi, Saljuti su išli po nekom planu, raketoplan je bio na vidiku, mir u svemiru, Vege odrađuju fantastičnu misiju, Mir 2 već po modulima građen, Energija je letjela.... i onda Kasni shuttle, Fobosi rikavaju,  kasni Freedom, raspada se SSSR, u povijest odlaze raketoplani i Mir 2, Hermes je odbačen, Mjesec izlazi iz fokusa na duge staze, tu i tamo bljesne neka misija izvan zemljine orbite ali sve nekako stoji, prestrojava se cijeli "svijet oko svemirskih istraživanja", luta se u pravcima razvoja, gubi se vrijeme a kao da se ništa ne događa.

Ipak na scenu stupaju i novi igrači: Indija se budi, Rusija prestrojava, Europa zauzima svoju (po meni stepenicu nižu poziciju od realno moguće) poziciju, Kina kreće u smislenu, dobru priču, čak i Ameri pomalo kontaju da treba drugačije, ali u tom se međuvremenu događa privatni sektor i GLXP. Ponovo ima ideja, planova, radi se, puno će projekata propasti ali svaki od njih daje poticaj drugima. Poneki će isplivati i krenuti u svemir, učestale su robotičke misije, opet ima letjelica posvuda u Sunčevom sustavu, tehnika je naprednija i sigurnija... Eh da, NOVAC!? Novaca ima gotovo u neograničenim količinama, pitanje je samo kako kamo i za što se daje. Primjerice to je situacija kada imamo općinu sa tisuću dvije stanovnika i proračunom od dva, tri četiri milijuna eura pa nastane strka i frka jer se "NEMA" dvije tisuće eura kojima bi se djeci omogućio besplatni ili sufinancirani prijevoz autobusom.

	Wikimedia

Od dva milijuna eura se ne može nać dvije tisuće eura!?!? Može, može itekako samo je pitanje da li se to želi i da li je to nekome u interesu. Privatni svemirski brodovi su već sada realnost a tek će taj segment "eksplodirati" i da kad se krene u svemir u privatnim brodovima i misijama biti će žrtava - to je u par navrata zakočilo svemirske programe CCCP i USA i to na duže vrijeme. Problem je što pogibija ma i jednog astronauta znači svjetsku pažnju i katastrofu a na pješačkim prijelazima svakodnevno ginu ljudi pa nitko ne zaustavlja promet u cijelosti dok se ne povećaju sigurnosne mjere i smanje rizici. Možda je malo prehrabro ili preružno reći ali kad pogibija astronauta postane tek treća ili peta vijest u dnevniku, tada ćemo znati da smo na dobrom putu ka Odiseji 2011 i dalje. Ne bih rekao da do 2061 nećemo stici i prestići A.C.Clarkea!

Danijel i Drago su u pravu kada gledamo današnje stanje i planove nacionalnih svemirskih agencija. Jasno vidimo kako nitko od njih zapravo nema točnu, smislenu ideju "s čime, kada, kako, zašto", nabadaju, načelno razmišljaju ali nema točnog pravca rada. Ipak to se može promijeniti jako, jako dramatično. Uostalom nismo Zorkic, Danijel, Ivanovic, Dragović i ja toliko stari, a ipak smo odrasli uz Zvjezdane staze na kojima su se pokretna vrata otvarala sustavom špaga i utega a danas takva maltene imamo doma i otvaraju se na prave senzore.