To je duga priča a ovo je početak. Čuo sam za Ethos i svidjelo mi se što nudi vidno polje od čak 100 stepeni. Prvi put sam imao priliku iskusiti ljepotu gledanja sa njim, čini mi se, 2012. godine na Letenci a možda i 2010. Ethos smo korisitili uz Radanov teleskop Meade Light Bridge od 16". Prsten maglina je izgledala kao krofna (što znači da se posmatrani objekt doživio kao veliki a svi znamo da je u većini teleskopa maglina sićušna), Saturn i Jupiter prelijepo...

Ethos 13mm je nedavno našao put i do mene. Htio sam ga jer sam znao da vrijedi imati tako nešto za cijeli život. Nisam se prevario. Testirao sam ga nekoliko dana. Od obližnjeg sela otišao sam koji kilometar u potpuni mrak.

Prvo osmatranje

Prsten maglina - M57.

Teleskop koji sam koristio jeste flex dobson 355/1650mm DRACO 14". Prsten maglina izgleda sasvim lijepo, velika je, zvijezde oko nje su točkice, slika je izuzetno oštra a kontrast je odličan. Slijedeći korak jeste upotreba Barlow okulara. Koristio sam najprije 2x ahromatski Barlow a potom i 2.5x apohromatski Barlow. Zanimljivo, na moje iznenađenje, bolja je slika u 2X ahromatskom Barlowu u kojem su zvijezde još uvijek točkice dok u onom drugom zvijezdice nisu više tako oštre i za mene slika gubi na kvaliteti. Meni je važno da su okolne zvijezde doista točkice.

Uz 2x Barlow M57 izgleda baš veliko i uz mali napor služeći se perifernim vidom mogu se uočiti (gledajući u okularu s lijeve strane) tri zvijezde koje stoje jedna ispod druge. Saznao sam da su magnitude dvije zvijezde od te tri zvijezde 15.3 i 14.7

(vidi na http://rodelaet.xtreemhost.com/M57limmagmindark.jpg).

Moram spomenuti da još nikad nisam uspio vidjeti centralnu zvijezdu u maglini (15.3 mag.) a nisam ni siguran daje to baš moguće našim teleskopima i okularima.

Kuglasto jato M13 u Herkulu

Ovo jato predstavlja drugi nezaobilazni objekt koji se isplati promatrati. Bez Barlowa sve zvijezde jesu oštre ali zadržavaju oštrinu i sa 2X Barlowom. Objekat je uz Barlow okular zaista veliki i zvijezde kao da „iskaču“, sve žele biti viđene i zaista se vide, To je neopisivo iskustvo jer sam se do sada služio i manjim teleskopima i slabijim okularima ali ono što pruža Ethos uz veliki teleskop, zaista oduzima dah. E sad, ima jedna zanimljivost koju trebam spomenuti. Riječ je o Lacerta okularima kojih imam dva i to onaj od 16mm i onaj od 7mm. Ethos od 16mm uz 2xBarlow daje, rekao bih do 1,5 puta veću sliku M13 objekta za razliku od Lacerte od 7mm. Približno iste zvijezde se vide u oba vidna polja. Lacerta ima inače vidno polje od 82 stepena. Lacerta okulari su za fokusere od 1,25" dok je Ethos istovremeno i za 1,25" i 2" fokusere. Lacerta okulari su se pokazali sjajnima i došao sam do zaključka da su oni po kvaliteti „Ethos u malom“ ili mini Ethos okulari. Daju izvrstan kontrast, odlično su korigovani (zvijezde su skoro do ruba točkice) i vidno polje od 82 stepena je zaista blagdan za oči u odnosu na moje prethodne okulare od 66 stepeni (Goldline okulari) pa na manje. Tko nema para za Ethos, neka uzme Lacerta okulare jer su više od 3 puta jeftiniji. Ethos je ipak bolji jer do samoga ruba drži zvijezde kao točke i 100 stepeni jeste ugao vidljivosti koji zaista godi ljudskom oku. Tek sad razumijem zašto Ethos prema recenziji pruža osjećaj „šetnje po svemiru“. Ja bih radije rekao da kad koristim Ethos kao da sam naslonjen na prozor svemirskog broda i pruža mi se kroz njega širok pogled.

Spomenuo bih još neke objekte koji se zaista dobro vide i isplate se gledati: kuglasta jata u Zmijonošcu M10 i M12, otvoreno jato (Wild duck) M11 u Štitu...U Strijelcu se izvrsno vide Orao maglina – M16, Omega maglina – M17, Trifid maglina – M20, Lagoon - M8. Par riječi o o galaksijama. Mnoge od njih vide se u Lovačkim psima i u Velikom Medvjedu ali se ponajbolje vide M81 i M82 sa svojom strukturom. Andromedina galaksija je ogromna ako se gleda kroz 355mm tekeskop sa Ethosom od 13mm pa ne stane čitava u vidno polje ali se jezgra zato fenomenalno vidi kao izuzetno sjajna! Galaksija u Trokutu M33 vidi se ali slabije jer u vrijeme promatranja nije bila nešto izuzetno visiko iznad horizonta (oko 30 stepeni).

Od planeta bih spomenuo Urana u Ribama i Neptuna u Vodenjaku. Uran je svakako veći od Neptuna i fino se vidi njegova zelenkasta boja dok je Neptun vrlo sićušan ali se nazire svjetlo plavkasta boja. Saturn koji sam gledao oko pola 10 bio je svega na 15 stepeni i zbog turbulencija zraka u blizini horizonta nisam uspio dobiti toliko oštru sliku da bih vidio Cassinijevu pukotinu. Inače, Mjesec još nisam imao prilike gledati Ethosom.

Baaderov OIII filter

Nabavio sam i taj filter koji sam detaljno iskusio na Letenci ove godine na astronosmkom kampu jer ga je donio sa sobom Milan Lazić. Nabavio sam Baaderom OIII filter za 1,25" okulare. Odmah sam ga probao na M57 i zaista je potamnio pozadinu a istaknuo Prsten maglinu! Dumbbell maglina – M27 u Lisici je inače sa Ethosom ogromna i njezinu strukturu odlično ističe ovaj filter. Sjećam se da sam još gledao i Omegu maglinu i da mi se jako svidjelo! Posebno zadovoljstvo predstavlja u Labudu Veil maglina. Njezini krakovi se prekrasno vide a do izražaja dolazi njezina struktura! Imao sam osjećaj „kao da sam tamo“ dok sam gledao njezin doljni krak i onaj gore tj. dva kraka. Sa ovim filterom se neizostavno ova maglina mora pogledati!

Veliki vs manji teleskop

Na kraju bih i ovo spomenuo. Prije 14" teleskopa služio sam se za vizualna osmatranja 8" teleskopom. Nedavno sam ih stavio jedan pored drugoga i služio se istim okularima. Vrlo lako se da zapaziti da su objekti u 8" tesleskopu daleko manji i vrlo slabog kontrasta naspram 14" što je rezultiralo odlukom da nema smisla više korisiti stari teleskop jer je velikim nekoliko puta daleko bolji doživljaj. Za dobru sliku od ogromne važnosti za one koji vole proučavati detalje jako je važna kolimacija tekeskopa. Preporučujem kolimator koji je tvornički već kolimiran. Tek tada je moguće npr. one sitne zvijezdice u M13 detaljno proučavati jer se zaista vidi svaka kao točkica.

S lijeve strane na desnu poredani su klasični 9x50 ahromatski tražilac, Ethos 13mm, laserski kolimator i ostali okulari

ETHOS - prikaz okulara
Članak iz Astronomije broj 32 iz 2008.