Veliki pisci naučne fantastike

Lušes Šepard
Lucius Shepard (21. avgust 1947.)

U DŽUNGLAMA BUDUĆNOSTI

Lucius-Shepard
Lušes Šepard

Lušes Šepard (1947) spada među pisce koji su zabljesnuli publiku i kritiku izvanrednim delima naučne fantastike ali su se okušavali i na drugim literarnim terenima. Pošto se u vreme objavljivanja njegovih prvih priča (1983) uzdizao i kiber-pank talas Šeparda su svrstavali u ovaj pokret; vremenom je postajalo jasno da je u pitanju samo privremeno podudaranje. Milje prvih Šepardovih dela je Južna Amerika i rat koji SAD, u bliskoj budućnosti, vode protiv narko kartela i nekooperativnih državnih vlasti. Visoko tehnologizovani napadači bore se sa gerilcima, neukrotivom džunglom i kulturološkim obrascima koje ne razumeju; sukob ima fatalne posledice po napadnute ali i agresori trpe gubitke i bivaju menjani na, za njih neshvatljiv, način. Najpoznatije rane priče i novele ove tematike su «Odsustvo» i «Salvador». Šepard uz naučno fantastične objavljuje i priče koje se dešavaju u Južnoj Americi a mogu odrediti kao 'mračna fantastika' ili 'magijski realizam'. Njegov prvi roman «Jaguarove oči» (1984), prati naučnim eksperimentom proizvedenog zombija koji se otrgao kreatorima i, bežeći, ubija i izvodi čudesa. Zbirka priča «Lovac na jaguare» (1987) predstavlja tadašnje piščeve preokupacije: centralni segment jesu priče o budućoj Južnoj Americi dok se ostale 'šire' na prostore mističnog Nepala ili se dešavaju na telu ogromnog, usnulog zmaja Griula. Roman «Život za vreme rata» (1987) prati romansu vojnika u beskrajnom ratu u džunglama Gvatemale i tajanstvene devojke koja, možda, radi za neprijatelja. «Lepa kći lovca na krljušt» (1988) prati događanja na zmaju Griulu; ciklusu pripadaju i romani «Očevi kamenja» (1989) i «Liarina kuća» (2003). «Tri kratke priče» (1988) napisane sa Robertom Frazierom te «Kraj Zemlje: 14 priča» (1991) potvrđuju Šepardove kvalitete i dalje prostorno-tematsko napredovanje. Novela «Kalimatan» (1990) dešava se na Borneo, među lokalnim trgovcima draguljima, nadrilekarima, vešticama i opasnim došljacima koji traže put u paralelne stvarnosti; Šepardova proza na tragu je Konradovih egzotičnih priča iz 'srca tame'. Otvaranje novim iskustvima sledi u romanu «Zlatni» koji je avantura u svetu vampira i hororu «Poslednje vreme» (1995). Zbirka «Barnakl Bil, svemirac i druge priče» (1997) meša geografske prostore, od Bliskog Istoka ili Vijetnama do bližeg i daljeg svemira; Šepard jednako umešno piše klasičnu naučnu fantastiku, krimiće, mračnu realističnu i fantastičnu prozu. Roman «Acteci» (2002) dešava se bliskoj budućnosti, kraj električne ograde između SAD i Meksika te u meksičkim pustinjama u kojima se obračunavaju najamnici koje plaća kompanija predvođena veštačkom inteligencijom. Ovo briljantno i žanrovski prepoznatljivo delo je izuzetak u nizu knjiga koje ne poznaju bilo kakve granice: «Beležnica američkog molitelja» (1999) je slika tamnih strana savremenosti, nasilja i religijskih manipulacija; «Kolt pukovnika Raterforda» (2002) je težište vrtloga životnih sudbina, činjenica i priča, «Valentin» (2002) nemilosrdno analizira ljubavne odnose, «Slom u Luizijani» (2003) okarakterisan je kao epizoda 'Zone sumraka' koju bi napisao Tenesi Vilijams, «Floter» (2003) prati policajca koji ima problema sa vidom, halucijacijama i istragom u koju se meša vudu kult, «Viator» (2004) je brod čije postojanje i spasavanje pokrivaju misterije. U zbirci «Dva voza idu» (2004) sudaraju se činjenice i fikcija o skitnicama, bandama, životu posle smrti ili živom vozu. Zbirka priča «Trulijo» (2004) 'putuje' od detektiva u moskovskom noćnom baru, preko afričkih džungli u kojima se traga za spasom ljudske vrste do seoceta u Hondurasu u kome se susreću različite kulture. Zbirka «Beskraj i druge priče» (2005) nastavlja u istom 'smeru', od ruševina Trgovinskog centra, ruskih gangstera u potrazi za vizantijskim blagom, iračkih planina do tajni južnoameričkih džungli. Šepard je autor upečatljive sposobnosti da stvara uznemirujuće vizije budućnosti u kojima se sukobljavaju različiti etičko-moralni koncepti življenja a njegovo poigravanje žanrovima jedan je od puteva napredovanja prema literaturi koja ne priznaje nikakva ograničenja.

Još pisaca: 

Veliki pisci naučne fantastike

Rudi Ruker (1946), u 'civilnom' životu je doktor Rudolf fon Biter Ruker, daleki potomak filozofa Hegela i univerzitetski profesor matematike i kompjuterskih nauka; on je još jedan od pisaca sa najvišim naučničkim zvanjima u prirodnim naukama što je za ljubitelje tzv 'tvrde' naučne fantastike preduslov za ozbiljno žanrovsko pisanje. Ruker je zagovornik  'transrealizma' po kome pisac o svojim neposrednim opažajima piše na fantastičan način. Na žanrovskoj sceni pojavio se krajem 1970-tih a široku popularnost doneo mu je roman «Softver» (1982), za koji je dobio nagradu «Filip K. Dik». Roman je započeo serijal kiber-pank romana «Oprema» koji čine i «Vetver» (1988), «Friver» (1997) i «Realver» (2000); osnovna linija prati razvoj prvih robota  koji su evoluirali postajući samosvesni, počeli da prave druge robote i stvorili svoju naseobinu na Mesecu da bi zatim pokušali da sarađuju sa ljudima, nudeći im elektronsku besmrtnost; paralelni razvoj dve vrste civilizacije i njihova saradanja zalog su opstanka ali su i sukobi neminovni. Rukerove ideje o razvoju veštačkih inteligencija i njihovom organizovanju na način koji je stran čoveku, i predviđanja sunovrata ljudske civilizacije zalog su zanimljivih zapleta i nesvakidašnjih zaključaka. Kiber-pank verzije budućnosti autor razvija u nizu priča i romanima kakav je «Haker i mravi» (1994), koji je u novom izdanju, kao verzija 2.0, prilagođen XXI veku, a priča o kiber zaveri i sukobima virtuelnog i realnog sveta. Ruker nije bezuslovno vezan za kiber-pank već istražuje i drugačije žanrovske vizure: roman «Bela svetlost» (1980) matematička je priča o duhovima i metafizički triler, «Sekskugla» iz 1983. bavi se bizarnim trodimenzionalnim svetom, «Gospodar prostora i vremena» (1984) je naučnik koji otkriva način kontrolisanja realnosti i u stanju je da ispuni znamenite bajkovite tri želje, «Šuplja Zemlja» (1990) vodi junake, među kojima je pisac E. A. Po, u paralene svetove sa neobičnim žiteljima, «Mudrost letećih tanjira» (1998) sasvim je neobičan pogled na ovaj mit XX veka (sa drugačijih naučnih i spiritualnih osnova) i njegovu vezanost za neobičnu budućnost ove planete. Junak «Svemirzemlje» (2002) biva angažovan od vanzemaljaca da napravi mobilni telefon koji funkcioniše u četvrtoj dimenziji što će rezultirati neprijatnim efektima, «Frek i eliksir» (2004) je urnebesna avantura mladog Freka, u kojoj se mešaju biotehnologija, veštački život i kosmološka teorija struna. Najnoviji roman «Zaljubljeni matematičari « (2006) otkriva šta se dešava kada student svoju dragu izmesti u drugu realnost želeći da je ima samo za sebe. Rukerove priče sabrane su u zbirkama «57-mi Franc Kafka» (1982), «Transrealno!» (1991) i «Gnarl!» (2000) i pružaju uvide u bogatstvo svetova i junaka, u rasponu od hipika i hidrogenskih bombi, vanzemaljaca i vremenskih putovanja do fanatika religija i kompjuterskih igara odnosno seksa u mikrogravitaciji. Ruker je autor niza teorijskih knjiga o budućnosti nauke i civilizacije, odnosno romana o 'zlatnim 1960-tim' i slikaru Brojgelu. Temeljna znanja iz nauka učinila su Rukerova dela, u ravni globalnih ideja, konsekventnim i autoritativnim; on je, međutim, uspeo da izgradi i sačuva ljudskost svojih junaka koju često dopunjuje humornim valerima.

Author: Ilija Bakić

Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 13 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...