Suprotno početnim medijskim izvještavanjima i fotografijama, stari ruski rover na Mjesecu je zaista pronađen ali na sasvim drugom mjestu od ilustracija koje su plasirane u javnost. Točnu lokaciju Lunohoda 2 detektirao je ruski znanstvenik, planetolog Sasha Basilevsky.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća tadašnji Sovjetski savez poduzeo je nekoliko značajnih misija k Mjesecu i na njegovoj površini. U projektu Lunohod, dva mobilna rovera za istraživanje Mjeseca uspješno su se spustila na njegovu površinu. Veoma šture informacije i loše fotografije koje je tadašnja vlast pustila u javnost, te spuštanje amerikanaca na Mjesec, gotovo su obezvrijedili ove dvije impozantne misije.
Lunohod 1 je 17. novembra 1970. na Mjesec dopremila letjelica Luna-17, a njegovog usavršenog nasljednika (Lunohod 2) Luna-21, 15. januara 1973.
Trideset sedam godina kasnije američka letjelica Lunar Reconnaissance Orbiter snimila je mjesto slijetanja, trag kretanja i sam rover Lunohod 2. Potragu za robotičkim izaslanicima naše vrste na Mjesecu, u ovom je slučaju vodio Phil Stooke s University of Western Ontario. Uz Lunohod 2 uočene su još i Luna-20 i Luna-24, a kreće i potraga za drugim „rekvizitima" kojih ima podosta. Radi boljeg razumijevanja rezolucije fotografija spomenimo dimenzije Lunohoda; dužina 170 cm, širina 160 cm i visina 140 cm, uz masu nešto veću od 800kg.
Lunohod 1 radio je na Mjesecu puna 322 dana, prešao 10.5 km poslao dvjestotinjak panoramskih fotografija visoke rezolucije i preko 20.000 pojedinačnih fotografija na Zemlju. Mlađi brat, Lunohod 2 kojeg su snimili amerikanci odradio je misiju od 15. januara 1973. do 08. lipnja iste godine. Pri tomu je napravio 86 panoramskih snimaka visoke rezolucije i poslao na Zemlju preko 80.000 pojedinačnih slika u TV rezoluciji. Tijekom rada, upravljan od strane navigacijskog tima od petero opreatera, ukupno je prešao 37.000 m što je i dan danas svjetski rekord u dužini putovanja robota na drugim nebeskim tijelima! Zahvaljujući specijalnom laseru izgrađenom u Francuskoj Lunohod 2 omogućio je mjerenje udaljenosti Zemlja-Mjesec s točnošću od 20 cm!
Zahvaljujući snimcima s LRO, Phil Stooke dodaje kako se može točno vidjeti što je i kada Lunohod 2 radio na Mjesecu te kako se poneki detalji misije tada publicirani od strane Sovjetskog saveza sada moraju revidirati.
Naknadna analiza ovih snimaka od strane ruskog planetloga Sashe Basilevskog pokazala je kako su Ruski podaci ipak bili točni te da se rover nalazi na sasvim drugom mjestu od onog kojeg je „prepoznao" Phil Stoke.
Izrađen je i Lunohod 3 no on nije nikada poletio u svemir. Replika Lunohoda može se kod nas vidjeti u Tehničkom muzeju u Zagrebu, pored planetarijuma.
Za usporedbu, NASAini roveri na Marsu, Spirit i Opportunity ukupno su prešli nešto više od 21km puta te na Zemlju odaslali oko 125.000 fotografija!
Nakraju, zanimljivo je i pitanje vlasništva nad Lunohodom 2! U decembru 1993. godine na Sotheby aukciju u New Yorku, Ruska tvrtka Lavochkin „prodala je" lander Luna-21 i rover Lunohod 2 Richardu Gariottu za 68.500 USD! (Gariott je boravio u svemiru dvanaest dana tijekom oktobra 2008. kao astronaut - turist, poletio u Ruskom Sojuzu TMA-13, a vratio se u Sojuzu TMA-12). Gariott je na taj način postao prva i jedina privatna osoba na svijetu koja na drugom nebeskom tijelu ima tehničke tvorevine u osobnom vlasništvu!