Mjesečevi krateri oduvijek privlače pažnju ne samo astronoma već i znanstvenika drugih specijalnosti, geologa, kemičara.

Kliknite na sliku

Orginalna fotografija s LRO jednog od Mjesečevih kratera

Ista fotografija obrađena u programu za obradu digitalnih fotografija, unutrašnjost kraterske udoline postaje vidljiva. Kombinirajući orginalnu i obrađenu fotografiju dobivamo znatno više podataka o tome što se i kako na tome mjestu zapravo dogodilo nakon udara malog nebeskog tijela u mjesečevu površinu.

Svemirske letjelice u Mjesečevoj orbiti šalju nam fotografije njegove površine s jasno izraženim svijetlim i tamnim površinama. Mjesec nema atmosferu koja bi difuzno raspršila zrake svjetla i sve ono što nije direktno osvijetljeno nalazi se u tami. Nevidljivo za naše oči i instrumente. Slične se stvari događaju i pri snimanju Mjeseca s Zemlje, samo su tu udaljenosti optičko-elektroničkih uređaja od Mjeseca znatno veće te značajno opada rezolucija snimljenog materijala. No da ne bi sve bilo tako „tamno“ pobrinula se era digitalne fotografije. Donosimo primjer amaterske obrade izvorne fotografije jednog od Mjesečevih kratera učinjene s američke letjelice Lunar Recconaissance Orbitera. Izvrna fotografija prikazuje rubove kratera i njegovo okružje, no sama kraterska udolina je potpuno tamna. Promjenom parametara fotografije u nekom od programa za obradu istih, nevidljiva, tamna područja postaju vidljiva. Slične postupke provode i znanstvenici u cilju razumijevanja mehanizma udara meteora različitih kemijskih sastava i fizikalnih osobina u Mjesečevo tlo te samog nastanka kratera, izbacivanja materije, nastanka okolnih zidova i formiranja novog površinskog sloja. Na taj način čak i relativno jednostavna programska operacija na računalu omogućava nam dobijanje nekad (era analogne fotografije) nezamislivih podataka. Što se i kako događa pri udaru malih nebeskih tijela u Mjesečevu površinu važno je za planiranje budućih pilotiranih misija na Mjesec, projektiranja ljudskih nastambi na njegovoj površini a u neposrednoj budućnosti te su nam stvari važne radi robotičkih misija koje će uzimati uzorke i analizirati ih te eventualno i vratiti natrag na Zemlju. Poznavajući mehanizam udara meteora i nastanka kratera podaci koje će na Mjesecu prikupiti robotičke letjelice u ovom i narednom desetljeću znanstvenici će moći revalorizirati na pravi način te saznati više o našem prvom nebeskom susjedu. Lokacije slijetanja robota nove generacije na Mjesec biti će određene (između ostalih parametara) i na temelju obrade fotografija koja se u osnovi i ne razlikuje previše od onog što prosječan korisnik kućnog računala radi pri obradi obiteljskih (ili nekih drugih) „zemaljskih“ fotografija. Znanost i znanstvene metode i na ovaj način pokazuju koliko je ono zapravo blisko svakome od nas a ne nešto čime se bave „ljudi u bijelim kombinezonima“ daleko od očiju javnosti.

Uzmite na internetu neke od sličnih fotografija i poigrajte se s njima. Na ekranu pred vašim očima pojaviti će se dotad nevidljivi detalji. Tko zna, možda baš vi otkrijete neke zanimljive pojedinosti koje su dosad bile u tami.