Do sada sam uspio snimiti sve planete Sunčeva sustava. Iako Pluton nije više planet, nekako mi je prirastao srcu jer dok sam odrastao, Pluton je uvijek bio planet. Iako je, po novoj klasifikaciji svrstan u patuljaste planete, Pluton mi je nedostajao u kolekciji, kao točka na slovu i. To sam morao ispraviti. I jesam.
Prošle 2020. godine sam se bacio na višenoćni lov na bivši planet Pluton. I uspjelo mi je. Iako mu je sjaj bio vrlo slabašan, tek 14,28m zvjezdane magnitude, bio je u dosegu mojeg teleskopa. Snimao sam ga teleskopom Celestron 11 SCT Schmidt-Cassegrain. Snimanja sam odradio u mjesecu lipnju i to u pet noći. Vrijeme je poslužilo pa je sve proteklo kako sam i očekivao.
U primarni fokus teleskopa stavio sam fotoaparat Canon EOS 650D, ISO osjetljivost sam postavio na vrijednost 6400 i snimao ekspozicije od 30 sekundi. To je bilo dovoljno da se Pluton snimi i izrade stackovi. Iz noći u noć jasno se vidjelo njegovo prividno pomicanje među zvijezdama i nije bilo problema oko njegove identifikacije.
Ovdje možete vidjeti njegov položaj pri svakom pojedinačnom snimanju, a na zadnjoj slici nalazi se mozaik od skupnih pet fotografija, na svakoj je označen strelicom i sve su podijeljene u tri kategorije. Prva je kolor kategorija, odnosno sve se nalazi u boji. Druga skupina su te iste fotografije, ali sam ih pretvorio u monokromatski prikaz ili kako bi ljudi to rekli, u crno-bijelu tehniku. I zadnji prikaz je inverzni. On je i najjasniji jer se na bijeloj pozadini jasno uočavaju i najsitnije crne točkice koje su zapravo zvijezde, a među njima se jasno vidi Pluton.
Taj mozaik sam ostavio za kraj, odnosno ovih dana sam se pozabavio njegovom izradom jer takav posao zahtijeva puno vremena iz razloga što je dosta složen za izraditi. Ja to radim onda kada dobijem volju, odnosno inspiraciju. Jer ako je nema, onda mi niti posao oko toga ne ispadne onako kako bih želio pa se radije tada ne hvatam posla oko toga.
I eto, sada možete vidjeli kako izgleda patuljasti planet Pluton, sa udaljenosti od 4.952.677 kilometara od Zemlje, odnosno gotovo pet milijardi kilometara. Svemirskoj letjelici New Horizons, koja je jedna od najbržih letjelica koje je čovjek ikada napravio, trebalo je preko devet godina putovanja da bi napokon stigla do Plutona, a svjetlosti koju sam snimio, koja je došla od Plutona do senzora kamere, trebalo je putovati kroz svemir 4 sata i 35 minuta. Ako vas zanima gdje se Pluton nalazi baš sada, ovoga trenutka, možete to vidjeti na stranici Dwarf Planet Pluto Position Tracker Live. Tim Pluto trackerom sam se i ja služio kako bih provjerio snimam li upravo dio neba gdje se nalazi Pluton. I bio je tamo, točno kako ga je Tracker prikazao.
|
O Plutonu Pluton je prvi po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava, ispred Eride. Do 24. kolovoza 2006. godine Pluton je bio smatran devetim planetom Sunčevog sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva 134340 Pluton. Udaljenost Plutona od Sunca u afelu iznosi 49,30503287 AJ, a u 29,65834067 AJ. Srednji polumjer mu iznosi 1195 km. Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Ije, Europe, Ganimeda, Kalista, Titana i Tritona. Najveći Plutonov prirodni satelit, Haron, neobičan je po tome što je najveći satelit u odnosu na matično tijelo u Sunčevom sustavu, tako da se Haron ne okreće oko Plutona nego se i Pluton i Haron okreću oko zajedničkog središta mase koji se nalazi između Plutona i Harona. Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim teleskopom – njegova prividna magnituda od oko 13,8mzahtijeva promjer objektiva najmanje 200 mm. U godinama od 1979. do 1999. bio je Suncu bliži od Neptuna. Ophodno vrijeme Plutona oko Sunca iznosi 247,68 godina. Oko Plutona kruži pet prirodnih pratioca: Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks. S jedinim od njih, Haronom, tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana. Pluton je sleđeno tijelo s temperaturom površine oko –220 °C, na kojem su opaženi dušik, metan i ugljikov monoksid. Pluton je otkrio 1930. Clyde Tombaugh, na temelju analize perturbacija u gibanju Urana i Neptuna, koju su načinili William Henry Pickering i Percival Lowell. Ime je dobio prema Plutonu, bogu podzemlja u rimskoj mitologiji. Izvor: Wikipedija |
