Spriteovi snimljeni kamerom Hrvatske meteorske mreže iz zvjezdarnice Apollo.
© Ljubaznošću: HMM - Zvjezdarnica Apollo

U noći 23. na 24. maja 2016. godine kamera Hrvatske meteorske mreže CMN-APO iz zvjezdarnice Apollo snimila je izuzetno rijetku pojavu, za koju se do nedavno nije niti znalo da postoji. Naime, vatrenjaci (spriteovi, vile, vilenjaci…) se najčešće ne opažaju golim okom nego samo kamerama i traju izuzetno kratko. Tako da je ovo, po svemu sudeći, prvi puta da su snimljeni s područja Virovitice.

Rezultati mjerenja i snimanja trenutno se analiziraju u Hrvatskoj meteorskoj mreži i jedan od snimaka uspješno je povezan s istim događajem snimljenim HMM kamerom iz Višnjana. Kada se obrade svi snimci znat će se nad kojim područjem iznad Hrvatske su se spriteovi pojavljivali te noći i na kojim točno visinama.

Kamera je zabilježila mnoštvo događaja na nebu te noći.
© Ljubaznošću: HMM - Zvjezdarnica Apollo.

U mozaiku fotografija meteorske kamere zvjezdarnice Apollo koji ovdje vidite prikazano je jedanaest fotografija na kojima su spriteovi zabilježeni. Osim zvijezda, vide se tragovi aviona, a snimljen je i planet Jupiter.

Vatrenjak (sprite) nastaje na visini od oko 70 km (mezosfera) kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih prema dolje. Pojava može dosezati 90-100 km, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje iz čijeg gornjeg dijela se izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve čak do 25-30 km u stratosferu, i pri tom postaju plavkasto obojeni. Vatrenjake proizvodi grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Vatrenjaci su većinom udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu. Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini oko 70 km), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve. Vatrenjaci nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim, ti infrazvučni signali se mogu detektirati posebnim prijamnicima čak na stotine pa i tisuće kilometara daleko od izvora.