Budući da mi je bilo odlično na prošlogodinjem kampu na Letenci, nije bilo sumnje da neću doći na ovaj kamp. Vesele me prijatelji koje susretnem ali i astronomska oprema. Da krenem sa detaljnim opisom u kojem ipak neću moći unijeti sve aspekte ovoga kampa nego samo neke. Nadam se da će drugi u svojim izvještajima spomenuti ostale zgodne detalje.

satori

Stigao sam u četvrtak popodne. Najprije sam se pozdravio sa prijateljima koji su već stigli a nisam ni sumnjao da je Kočo sa izviđačima postavio sve moguće šatore, istrijebio štakore (ovo samo zbog rime!) i montirao vrlo važnu kuhinju i trpezariju! Potom je uslijedila prijava za kamp i fotografiranje jer je zaista dobro znati tko je došao na kamp i vidjeti drage prijatelje sa astronosmkog foruma na internetu koji su tamo uglavnom predstavljeni nadimkom.

Ostale fotografije Gorana Vilova
sa AKL 2013

Nakon što sam postavio šator u dubini fruškogorske šume, nekoliko nas je na poljanu izbacilo svoje teleskope. Ove godine je bilo puno dobson teleskopa sve nekako Skywatcer marke. Strpljivo smo čekali da se mrak spusti kako bismo mogli započeti sa promatranjem nebeskih objekata. Ove godine mjesečina nas je pratila. Prve noći, sa četvrtka na petak, Mjesec je bio u fazi 79% od ukupne svoje sjajnosti te je zašao oko jednog sata poslije ponoći, a naredne noći 88% i zašao je bliže dva sata.

OSMATRANJE SA ZELENE LIVADE

Najčešće smo se služili mojim teleskopom koji sam prošle godine nabavio preko prodavnice astronomske opreme u Subotici. U pitanju je teleskop tipa Newton 355/1600mm DRACO 14" Flex dobson. Nazvat ću ga propisno budući da prožddire nebeske objekte - „Zvijer“. Da, teleskop je dug ali je tubus sklopivi pa je bez problema stao na zadnje sjedište moga auta. Sa sobom sam poneo i nove okulare marke LACERTA od 16mm i 7mm koji su se pokazali odličnima jer im je vidno polje 82 stupnja i pružaju odličan kontrast (proizvode se u Mađarskoj, tako mi reče Lajoš Kiš, od strane jednog doktoranta iz astronomije koji je odlučio napraviti nešto kvalitetno a novčano povoljno). Kao važan dio u osmatranju jeste i Baaderov OIII filter od Milana Lazića. S njim smo gledali nekoliko zanimljivih objekata. Jako su mi se svidjele slijedeće magline: Prsten-M57, Veil sa vrlo jasnom struktorom, Saturn-NGC 7009, Crescent-NGC 6888, Trifid-M20, Dumbbell-M27, Blinking-NGC 6826...

Od jata zvijezda najviše smo uživali u M13 budući da su se vrlo lijepo pojedinačno mogle vidjeti sve zvijezde i sa Lacertom okularom od 16 mm ali i sam Lacertom od 7mm (ovaj daje također vrlo jasnu sliku ali daleko više uvećanu od onog od 16mm). Galaksije M81 i M82 također su se vidjele ali sam ih baš gledao za vrijeme mjesečine i normalno da me nije oduševio prizor. Kasnije su se spustile vrlo nisko a na toj strani je smetala novosadska gradska rasvjeta tj. svjetlosno zagađenje.

Kao vrlo lijep objekt koji je plenio dah mnogima koji su se našli oko moga teleskopa jeste dvostruko jato zvijezda h Persei and χ Persei u Perzeju. Meni je osobno drago ono jato zvijezda koje je bilo dolje u okularu jer me podsjeća na čovjeka sa šlemom na glavu, srcem (koje je jedna vrlo sjajna zvijezda) i ostalim dijelovima tijela.

Otvoreno jato u Labudu M29 meni se posebno svidjelo jer su nekako sve zvijezde bile plavičaste i skoro jednako sjajne!

Od planeta smo vidjeli Satrun, Uran i Neptun. Uran i Neptun nije bilo za Milana L. teško naći iako su zaista sitni objeti koji jasno pokazuju svoju boju, plavkastu i zelenu. Saturn je pak posebna priča. Lacerta okularom od 7mm vidio se odlično! Kasinijeva pukotina je izuzetno uočljiva a čak se vidjela i sjena Saturnova na njegovom prstenu koju je prvi oučio Tomo Bandin.

Mjesec, zemljin satelit promatrali smo često puta pogotovo radi brojnih znatiželjnika. Zanimljivo je bilo slušati kliktaje od ushićenja kada smo gledali Mjesec. Vidjeti smo vrlo jasnu njegovu površinu tj. kratere uz rub sjene. Posebno ću zapamtiti Milanov KLAUDIUS krater tj. Klavius čiji je točni naziv pokušavao upamtiti nekoliko puta. Mjesec je inače ogroman u teleskopu jer je relativno blizu Zemlje i zaista ga ljudi vole promatrati. Naime, golim okom Mjesec je već više puta viđen ali njegovi detalji sa površine nisu kod mnogih. Ovako snažan teleskop primarnog ogledala 355mm pruža sliku jasnih detalja. Osobno su mi oduzeli dah detalji IMBRIUM mora uz njihov rub-na planini Jura. Promatrao sam sa zadovoljstvom očigledno visoke kilometrima obronke mjesečevih planina u Zalivu Duge (Sirus Iridum). Kao i svaki put, zabavljao sam se slušajući zahtjeve nekih osmatrača i znatiželjnika da pronađem američku zastavu na Mjesecu. Kad „postanem“ upravitelj neke zvjezdarnice jednoga dana, sa zadovoljstvom ću im je pokazati jer ću vjerojatno imati više metarski teleskop kraj sebe. Ovim mojim to naravno nije moguće. Napominjem da smo uglavnom gledali Mjesec kroz tamno zeleni filter oznake „#58A 14%“ a bilo je i onih (da li Sale Medić ili Tomo Bandin, ne sjećam se, vrlo lako obojica) koji su htjeli Mjesec posmatrati u njegovom punom sjaju!

NEKA DRUGA ASTRONOMSKA OPREMA

l15Želim spomenuti da mi je Kočo dao na korišćenje ove dvije noći svoje okulare. Prvi je Skywathcerov UWA okular koji se bez problema stavlja u 1,25 i 2 inča fokusere. Vidno polje je 70 stupnjeva. Onaj koji sam koristio bio je od 5 mm. Hm, znam da što se niže spuštamo sa tim milimetrima postoje određene poteškoće na uštrb kvalitete slike. Tako je i sa ovim okularom bilo. On jeste kvalitetan ali gledajući Saturn shvatio sam da sam na granici lijepe slike. Moje je mišljenje da se oko petice narušava jasnoća kod detalja. Saturn je naravno veliki i kontrast je dobar ali se oštrina počinje polako gubiti. Imam iskustvo i sa planetarnim okularom od 6 mm i tu je već slika oštrija što se npr. meni više sviđa od veličine posmatranog objekta. Inače, oba okulara je izradio amerikanac Thomas Back.

Drugi Kočin okular koji mi je došao pod ruke jeste Skywathcerov planetarni od 8 mm koji daje ugao vidljivosti 58 stupnja. Pamtim samo to da je i on lijepo služio svojoj svrsi odn. da je davao kontrast i oštrinu koji je za mene svakako zadovoljavajući. Očigledno mi najveće zadovoljstvo predstavlja gledati Jupiter i Saturn okularima od 7mm i 6mm.

Kao poseban instrumnet spomenut ću teleskop čiji je vlasnik Jurij Stare. U petak prijepodne, dok je sunce pržilo, nekoliko nas našli smo se kraj njegovog teleskopa marke Lunt 80mm za posmatranje sunca sa Hα filterom. Najprije smo ga gledali kroz zoom okular 7-21mm a poslije binoviewerom okularima 15mm. Jedna sunčeva pjega crne boje je bila jasno uočljiva iako je bilo još zanimljivih detalja na sunčevoj površini koje ne znam imenovati. Vidio sam kroz binoviewer zrnastu strukturu sunca tj. granule. Nadam se da ne griješim u izražavanju. Oba ova okulara pojačavaju samo osmatranje i kao da prizvode neku 3D sliku tj. zahvaljujući njima imao sam mogućnosti spomenute detalje vrlo jasno uočiti (uvijek je bolje gledati sa dva oka nego jednim). Posebna su priča protuberanice. Najprije smo gledali onu pri vrhu sa desne strane jednim okularom a poslije sa dva koristeći binoviewer. To je nešto nevjerojatno jer se struktura onog viđenog vrlo jasno vidjela. Kad pomislim što je to u stvari, doživljavam to kao avetinju, kao duha koji mi donosi strah jer sam uspio zahvaljujući ovom teleskopu snažno „ući“ pogledom u taj sunčev sablasni izbačaj. Molio bih Sunce da ga pošalje daleko od Zemlje. Meni je to stvarno izgledalo ogromno!

NATJECANJE

I mesto
Ovdje od sudije Milana Lazića (desno) dobijam pobjednički pehar.

Odvijalo se kroz Milanov dobson 250/1250mm marke Skywatcher. On je poput moga ali 10 cm manjeg primarnog ogledala. Trebalo je naći 12 objekata za 15 minuta. Objekti su vrlo lako uočljivi u ovom teleskopu i mogao bih ga drugima preporučiti ukoliko nemaju deblju kasicu prasicu. Jedino što meni smeta kod teleskopa jer sam visok oko 180cm jeste njegova montaža tj. ustroj. Stolica je neophodna za osmatranje a posebna je zezancija pronalaženje objekta u zenitu od strane vlasnika većih teleskopa. Npr. zanimljivo je gledati Janka i Radana kako se savijaju i glasno komentiraju neudobni položaj, a pogotovo Radan. Nadao se da će kao i uvijek služiti se u pronalaženju objekata svime samo ne RED DOT tražiocem koji ga je pošteno namučio, dodat ću - i iznervirao. Vrhunac je bilo klečanje na jednoj nozi (doduše svi smo isto činili) i komentari koji idu uz taj položaj promatranja. Vrhunac vrhunca od svih Radanovih riječi, opaski itd. jesu riječi „Predajem se, ne mogu više ovako“. Ni meni nije bilo ekstra udobno jer sa svojim teleskopom uglavnom stojim kad gledam objekte u zenitu. Okular mi se nalazi na visini očiju i to je baš cool (za žene nije jer su uglavnom niske i njima uvijek treba neka „stepenica“ na koju će se popeti tj. merdevine). Radan je opasan protivnik kao i Janko i Martin te ostali ali...konstrukcija teleskopa sa postoljem ovoga puta ih je pošteno zbunila i namučila dok mene zaista nije i to smatram onim najuspješnijim kod sebe. Naime, imam prakse sa svojim starijom teleskopom na dobson montaži 200/1000mm kod kojega je isti doživljaj kad promatram. Jedino M40 nisam pronašao jer za divno čudo pod tim imenom na mojoj karti, čitaj na tabletu u programu „Stellarium“ nije bio ubilježen taj objekt. Na papirnoj karti sam ga našao misleći da ću odmah naći tu galaksiju. Tražio sam dvije minute i onda mi vrijeme isteklo. Uglavnom, tražio sam ono što ne postoji: nije u pitanju galaksija (kojih ima nekoliko u Velikom Medi) nego dvostruka zvijezda. Shvatili smo više nas u večerašnjem osmatranju da ono što se duže vrijeme ne osmatra zaboravi se i pozicija i sadržaj... Sve pohvale Janku koju se uključio u natjecanju jer po njegovom priznanju nije tražio zvijezde na ovaj način godinu-dvije i čovjek, kako rekoh, nekako izađe iz toga.

Napominjem jednu stvar: natjecanje se održavalo za vrijeme mjesečine i upravo zbog toga nije bilo lako uočiti sve objekte. Nisu se vidjele referentne zvijezde kojima se služim inače kad pronalazim željeni objekt. Morao sam stoga služeći se red dot tražiocem odokativno usmjeriti teleskop na pravo mjesto.

ZAVRŠNA RIJEČ

Dijelim mišljenje jednog sjanog astrofotografa, dragog gosta iz Slovačke Ivana Majchroviča, da ovaj kamp ima „dušu“. On svakako kao i ja misli na ono lijepo zajedništvo u kampu, na prijateljstva koja nam znače, na gostoljubivost Saše Zorkića, Koče i njegovih vrijednih izviđača te ostalih. Da, to je je ona sjajna dimenzija astronomskog kampa na Letenci koja se ponavlja iz godine u godinu. Vrlo je lijepo da nas posjećuju ljudi uz oblasti znanosti koji drže predavanja, rado raspravljaju ako ima pitanja te doprinos onih kojima je stvarno stalo da se održi kamp a samo njegovi organizatori znaju najbolje što je sve potrebno.

Ova tri-četiri dana koja provodim na Letenci meni ostaju u mislima i u srcu ravno godinu dana. Rado se sjećam svega i dovodim namjerno u pamet kada najčešće sam iz svog dvorišta ili satima fotografiram nebo u velikoj tišini ili kada usmjeravam moj 355mm teleskop u nebo i pokušavaj surfovati od jednog objekta do drugog. U stvari nisam sam jer moji prijatelji sa Letenke, njihov entuzijazam, njihova ljubav te oni sami žive u mome srcu. Ja to izjavljujem onako iskreno, otvoreno pomalo poetski ali sa puno radosti!

Fotografije Gorana Vilova sa AKL 2013

 

AKL2013
Astronomski kamp "Letenka"
akl-16018 - 21 jul 2013

Kakav je to kamp?
Pravilnik
Saveti  
AKL2013 - Koliko to košta?

Kako da dođem do kampa?

AKL 2013 - Vesti i ko dolazi

AUTOBUS - prevoz NS-AKL

PROGRAM

Fejsbuk AKL

English
Author: Goran Vilov

Dodaj komentar


 


leksikon 190


 

stranica posmatraci2019


 

CURRENT MOON


tvastronomija18

ŠTA DA GLEDAM?
 
KARTE NEBA
wikisky