Astronautika: misije

Dok se još uvek čeka na zvaničnu informaciju "Roskosmosa", od nekoliko ruskih izvora stižu protivrečne informacije o mestu pada nesagorelih delova kosmičkog aparata "Fobos-Grunt". Prema izveštaju predstavnika Ministarstva odbrane, delovi aparata su pali u vode Tihog okeana u 21.45h po moskovskom vremenu. Mesto pada aparata se nalazi 1250 km zapadno od ostrva Velington koje se nalazi nedaleko od čileanske obale, na krajnjem jugu Južne Amerike. Istovremeno, neofecijalni izvori novinske agencije RIA, koji se pozivaju na podatke balističara ukazuju na dve moguće oblasti pada nesagorelih delova aparata.

Prema prvoj "balističkoj" verziji, aparat je tokom poslednje orbite ipak uspeo da preleti Južnu Ameriku i da su nesagoreli delovi aparata pali u Atlantski okean, nedaleko od severne brazilske obale.

Druga "balistička" verzija govori da je aparat ušao u atmosferu 15. januara 2012. nešto ranije, u 21.59 h (po moskovskom vremenu) i da su nesagoreli delovi pali u oblast sa koordinatama 310,7 stepeni istočne dužine i 18,2 stepeni južne širine, na teritoriji Brazila. Ova tačka se nalazi severozapadno od grada Rio de Žanerio, nedaleko od mesta Uberlandia u oblasti Brazilske visoravni.

Tokom prethodne noći maltene filmskom brzinom su se redjale vesti o mogućem vremenu i mestu pada aparata. Osim jedne koja je ukazivala na pustinju Gobi u Kini, ostale vesti su uglavnom bile složne da će se to desiti negde u vodama Tihog ili Atlantskog okeana oko obala Južne Amerike ili na teritoriji ovog kontinenta, navodeći Brazil i Argentinu kao najozibljnije kandidate.

Prema poslednjem izveštaju "Roskosmosa", aparat se 15. januara u 20:15 h, manje od dva časa pre kritične centralne tačke, nalazio na orbiti visine 133,2 km x 113,8 km. Za 24 časa visina apogeja orbite je smanjena za 34 km a perigeja za oko 31 km, što će sigurno biti upotrebljeno u budućim simulicijama nekontrolisanog ulaska kosmičkih aparata u atmosferu.

U ovom izveštaju je pretpostavljeno da će aparat ući u atmosferu u 22:07:45 h u tački sa koordinatima 9 stepeni SGŠ i 330 stepeni IGD, u vodama Atlantskog okeana, između Južne Amerike i Afrike.

Zanimljivo je da je u vesti takođe navedeno da će aparat tokom poslednje orbite biti praćen ruskim sredstvima kontrole leta, što znači da su brodovi u akvatoriji Tihog i Atlantskog okeana, iako to nije potvrdjeno bili uključeni u praćenje leta aparata.

 

Prethodni članci o FG:

Borba za život u Zemljinoj orbiti
Primljeni telemetrijski podaci sa Fobos-Grunta
Fobos-Grunt je živ!
Pobos Grunt ipak može uspjeti?
"Fobos-Grunt" i dalje ne odgovara na pozive
"Fobos-Grunt" opet povećao visinu perigeja
"Još postoje šanse za Fobos-Grunt" kaže direktor Roskomosa
"Fobos-Grunt" živ, ali ne prima komande
"Fobos-Grunt" neočekivano povećao orbitu
Sve manje šanse za nas Gruntovčane
FOBOS GRUNT - i dalje neizvesno
Fobos Grunt na ivici devetog kruga pakla
Male šanse da "Fobos-Grunt" bude spašen
Drama u orbiti - hoće li Fobos-Grunt krenuti ka Marsu
Fobos Grunt kreće prema Marsu
Tajni plan Rusije da dođu na Mars?
„Fobos-grunt" u niskom startu 2011
Fobos Grunt - 2006
NOVI RUSKI MARSOVSKI PROJEKAT - 2006
Ruske letjelice za Mjesec i Mars na čekanju - 2009
Phobos-Grunt – Odiseja Mars - 2010
Rusi šalju Zemljane na Fobos - 2009
Hoćemo li konačno na Fobos? - 2009
Rusi oživeli planove za istraživanje Meseca - 2011

 

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: