(za one retke čitaoce AM koji još nisu počeli da gledaju seriju)
Serija je emotivna, surova, brutalna i nežna, mučna, moralna i iskvarena, ispunjenja herojstvom, prožrtvovanošću i prevarama, ili jednom rečju moćna je. Dobila je do sada izuzetno visoke ocene i kritike i gledalaca. Na IMDB 9,7 od 10 mogućih i na listi TV emisija istog sajta zauzela je prvo mesto (ispred Planet Earth IIkoja je dostigla ocenu 9,5).
Ne znam da li neko od ljubitelja raketa prati nastupe dr prof. Milinovića sa Mašinskog. U poslednjoj emisiji je rekao da se budući rat neće voditi tenkovima ('koga to interesuje!') već gore, u kosmosu. 'Otkrio' je tajnu da Pentagonu treba nekoliko hiljada osmatračkih satelita da bi 24 časa pokrivao sve teritorije i ciljeve koji su im interesantni, tj. Nort Koreju, Iran, Rusiju, Kinu i sl. Zato priča da je 'SpaceX' spreman da za masnu lovu lansira stotinu šatro komunikacionih satelita izaziva pozornost. Kina i Rusija imaju svoje adute, ali nažalost to je sve vojna tajna a i moje znanje je skromno, pa ću zato pokušati da nešto kažem o delu novog ruskog štita.
Autorski tekst programskog direktora ISP Nikole Božića za „Prosvetni pregled“. Objavljeno 16. maja 2019.
Škola budućnosti ne treba da pokušava da učenike i studente nauči svemu što sledi, jer to nije moguće. Škola budućnosti treba sve da pripremi da budu samostalni, sposobni da se adaptiraju, da odgovore svim izazovima… Škola budućnosti treba da uči, pre svega, kako se uči.
U VI veki pre naše ere, jonski grad Milet, danas u Turskoj, bio je najveći i najbogatiji grad u Grčkoj. Već tada je imao preko 3000 godina dugu istoriju. Pod velikim uticajem Egipta i Sirije, bio je centar nauke, kulture i umetnosti. Danas su od njega ostale samo ruševine, ali je ostao upamćen kao rodni grad Isidora, arhitekte koji će napraviti Aja Sofiju, i filosofa Talesa i Anaksimandera. Čime je mogao da se bavi neko pre više od 2600 godina a da ga se mi i danas sećamo? Kosmosom? Koješta, time se i danas bave samo odabrani...
Ako biste možda voleli da se vaše ime nađe na Marsu evo zgodne prilike. U istom pravcu, ići će, bar je takav plan, Nasin rover Mars 2020, koji će rado na susednu planetu poneti i vaše ime.
Rusija se još od 2009. trudi da razvije novi nuklearni reaktor za kosmičke misije na temelju opsežnih iskustava sa reaktorima 'Бук'i 'Toпаз'iz 70-ih i 80-ih godina. Od početka je program bio u potrazi za funkcijom. Prvobitno se razmišljalo o brodovima za Mesec ili Mars, ali s obzirom na to da je taj plan bio preambiciozan, odlučeno je da ga zamene nuklearnim tegljačem sposobnim da premešta satelite sa niskih na više orbite. U svim tim slučajevima, energija reaktora bi se koristila za napajanje jonskim odn. plazmenih motora – vrlo visokih performansi (Isp) – zasnovanih na ksenonu kao radnom telu.
Korisnici nuklearne energije u kosmosu uglavnom su radioizotopski generatori (RTG) koji pretvaraju toplotu nastalu raspadanjem nekog radioaktivnog izotopa u električnu energiju. Nasuprot tome, upotreba nuklearnog fisionog reaktora bi nosila mnoga ograničenija. Sovjetski Savez je lansirao gotovo 35 reaktora[1]tipa 'Бук'(БЭС-5) i 'Tопаз'(TЭУ-5 Tополь), uglavnom namenjenih za napajanje satelita 'УС-А'koji su imali za cilj otkrivanje američkih brodova (uglavnom nosača aviona) uz pomoć radara. Poređenja radi, Sjedinjene Države su zvanično poslali u orbitu samo nuklearni reaktor SNAP-10A,1965. godine. Međutim, uprkos svom potencijalu i mom navijanju, nuklearna fisiona energija je decenijama marginalizovana po pitanju osvajanja svemira (i to bez ulaženja u nesretni san o nuklearnom termalnom pogonu, koji zaslužuje posebnu analizu).
Prva konferencija posvećena razvoju astronomije i fizike na području današnje Vojvodine održana je 21. maja, u divnoj Velikoj Sali Matice srpske u Novom Sadu. Bila je bogata sadržajem, raznovrsna po temama, a protekla je u radnom i prijatnom raspoloženju.