Astronautika: misije

Voyager1b

U sredu, 18. novembra 2026. godine, u oko 11:16 ujutru po našem vremenu NASA-ina letelica Voyager 1 dostigla istorijsku prekretnicu: zvanično je postala prvi objekat napravljen ljudskom rukom koji se nalazi na udaljenosti od jednog svetlosnog dana od Zemlje. To je razdaljina od blizu 26 milijari kilometara, što je više od 173 puta veća udaljenost od one koja deli našu planetu od Sunca.

U nastavku donosimo četiri najfascinantnije činjenice o ovom istorijskom dostignuću i putovanju koje traje skoro pola veka.

Razgovor sa zvezdama traje dva cela dana

Da bismo razumeli ovaj podvig, prvo moramo definisati sam pojam: svetlosni dan je jedinica za udaljenost koja meri koliko put svetlost pređe za 24 sata. Radio-signali, koji prenose informacije kroz svemir, putuju upravo brzinom svetlosti.

To znači da je svakoj poruci poslatoj sa Zemlje potrebno približno 24 sata u jednom smeru da stigne do Vojadžera 1. Iz tog razloga, iako je letelica fizički dostigla ovu prekretnicu u sredu u 11:16 ujutru , zvanična potvrda iz NASA-e najavljena je tek oko 24 sata kasnije (u četvrtak), kada je signal sa letelice o tom događaju konačno stigao do naših prijemnika.

Ovo ogromno prostranstvo stvara jedinstven tehnički i analitički izazov. Zbog kašnjenja signala u oba smera, čak i uz trenutni odgovor letelice, kompletan ciklus poruke – od slanja pitanja sa Zemlje do prijema odgovora sa Vojadžera 1 – traje puna dva dana (oko 48 sati).

Pored vremenskog kašnjenja, izazov predstavlja i izuzetna slabost signala. Radio-signali sa letelice stižu do Zemlje toliko oslabljeni da NASA koristi mrežu Deep Space Network (DSN) sa džinovskim antenama, pri čemu inženjeri često moraju da kombinementom udružuju prijemnu snagu više antena istovremeno kako bi sakupili i dešifrovali transmisije.

„Ništa u univerzumu ne putuje brže od svetlosti.“ – NASA

Voyager1.a

Od kratke misije do međuzvezdanog lutanja

Kada je Voyager 1 lansiran 5. septembra 1977. godine, niko nije planirao da će misija trajati ovako dugo. Njegov primarni zadatak bio je znatno skromniji: preletanje pored Jupitera i Saturna i prikupljanje dragocenih podataka o ovim planetarnim gigantima.

Međutim, nakon uspešnog izvršenja osnovnih ciljeva, letelica je nastavila svoje neumorno putovanje kroz svemir brzinom od 61.155 kilometara na sat. Već 25. avgusta 2012. godine, Voyager 1 je napravio istorijski iskorak ušavši u međuzvezdani prostor prelaskom heliopauze – granice koja označava kraj mehura Sunčevog magnetnog polja i solarnog vetra.

Tehnologija projektovana sedamdesetih godina prošlog veka prevazišla je sva početna očekivanja svojih tvoraca, učinivši letelicu prvim ljudskim objektom koji plovi izvan uticaja našeg Sunca.

Zemlja je poslala simboličan svetlosni talas u svemir

Povodom obeležavanja ove jedinstvene prekretnice, NASA je u utorak uveče, 17. novembra (nakon zalaska Sunca), organizovala globalni događaj pod nazivom „Shine Bright for Voyager's Light-Day“.

Ljudi širom sveta pozvani su da učestvuju u stvaranju simboličnog zlatnog svetlosnog talasa. Učesnici su mogli da usmere ekrane svojih pametnih telefona i tableta ka nebu koristeći NASA-inu aplikaciju, ili da obezbede baterijske lampe kako bi u svemir ručno poslali pozivni znak letelice – V-G-R – ispisan Morzeovim kodom.

Signali u Morzeovoj azbuci slati su po sledećem rasporedu:

  • V: tri kratka, jedan dugi bljesak (...-)
  • G: dva duga, jedan kratki bljesak (--.)
  • R: kratak-dug-kratak bljesak (.-.)

Preporučeno je pravljenje pauza između slova i ponavljanje sekvence u trajanju od oko jednog minuta. Ova akcija nije bila stvarni pokušaj uspostavljanja komunikacione veze sa letelicom, već predivan, simboličan čin zajedništva čovečanstva koje slavi svoj najudaljeniji trag u kosmosu.

Štednja energije i Zlatna ploča za vanzemaljce

Kako vreme odmiče, Voyager 1 se suočava sa sve većim tehničkim izazovima. Njegov plutonijumski izvor napajanja vremenom proizvodi sve manje električne energije, zbog čega inženjeri moraju sukcesivno da isključuju određene naučne instrumente kako bi sačuvali energiju, uključujući i njegove kamere. NASA se nada da će ovim merama štednje uspeti da održi bar jedan naučni instrument u funkcionalnom stanju tokom 2030-ih godina.

Međutim, najdirljiviji detalj ove misije tek sledi. Kada se i poslednji naučni instrument konačno ugasi i letelica utihne, Voyager 1 neće prestati da putuje. Sa sobom nosi pozlaćeni disk poznat kao „Zlatna ploča“ (Golden Record / The Sounds of Earth).

Ovaj disk predstavlja svojevrsnu vremensku kapsulu naše planete – sadrži zvuke i slike života i kulture na Zemlji, uz priložena uputstva za reprodukciju. Svrha ovog pozlaćenog diska jeste da posluži kao poruka u boci namenjena potencijalnim vanzemaljskim civilizacijama koje bi u dalekoj budućnosti mogle da naiđu na ovu usamljenu letelicu.

Voyager1c

Zaključak

Dostizanje udaljenosti od jednog svetlosnog dana nije samo tehnički i numerički rekord. Voyager 1 na razdaljini od preko 16 milijardi milja predstavlja spomenik ljudskoj radoznalosti, inženjerskom geniju i večnoj želji za istraživanjem nepoznatog. Dok bešumno seče tamu međuzvezdanog prostora, ova letelica nosi priču o maloj plavoj planeti koja je odlučila da pruži ruku ka zvezdama.

https://www.accuweather.com/

Da li su 'Voyageri' konačno napustili solarni sistem?
Da li 'Voyagerove' zlatne ploče lažu?
Može li nekim teleskopom da se vidi 'Voyager'?
Temperatura 'Voyagera'
Epopeja VOYAGER elektronska knjiga o Vojadžeima (Draško Dragović)