Kompanija Space X je 17. decembra 2012. uspešno obavila novo ispitivanje raketnog sistema vertikalnog poletanja i spuštanja nazvanog (“Skakavac”). Ovo je treći i najveći “skok” neobičnog aparata koji je dostigao visinu od 40 metara. Tamo je na kratko zastao, a onda se vratio natrag i pomoću četiri amortizerske noge stajnog trapa uspećno sleteo. Trajanje leta je iznosilo 29 sekundi. Tokom prethodna dva testiranja, Grasshopper je prvo “skočio” 1.8m (prošlog septembra), pa 5.4m tokom drugog testa obavljenog u novembru 2012.

skakavac

Osnovni zadatak Grasshoppera je prevoz korisnog tereta mase do 10 tona na nisku orbitu, uz korišćenje lansirnog sistema koji je praktično potpuno višekratne upotrebe. U daljoj perspektivi, ovaj sistem može biti korićen i za misije na Mars.

Visine 32.3 m i prečnika 3.66 m, Grasshopper je modifikacija rakete-nosača Falcon-9 sa koje je preuzet prvi stepen. Ispod je ugradjen novi raketni motor Merlin-1D potisne snage 67 ts (670kN) na nivou mora. Poredjenja radi, devet postoješih motora prvog stepena RN Falcon-1 i Falcon-9 Merlin-1C individualno razvijaju snagu od po 56.7 ts. Na taj način, stručnjaci SpaceX istovremeno ispituju sisteme perspektivnog raketno-kosmičkog sistema za vertikalno poletanje i sletanje i novi motor koji će biti korišćen na budućim modifkacijama RN porodice Falcon.

Tokom ovog eksperimenta, na vrhu rakete u maloj kapsuli se nalazila lutka kauboja u prirodnoj veličini, radi prvih gabaritnih provera sistema koji će, jednoga dana ako sve bude išlo po planu poneti ljude u kosmos.

Ideja gradnje kosmičkih aparata sa vertikalnim poletanjem i sletanjem je prvi put upotrebljena tokom projektovanja mesečevog modula LM u programu Apollo. Mnogo godina kasnije, tokom 90-ih, stručnjaci kompanije McDonald-Douglass su obavljali ispitivanja jednostepene rakete Delta Clipper, ali se od daljih radova na ovom projektu odustalo.  

Od najranijih dana projekta RN Falcon, u kompaniji SpaceX razmišljaju o načinima smanjenje cene lansiranja satelita u kosmos. Po mišljenju direktora kompanije Ilona Maska, najpouzdaniji način da se smanji cena lansiranja i poveća konkurentnost na kosmičkom tržištu je smanjenje gubitaka tokom samog lansiranja. Tokom prethodnih lansiranja RN Falcon-9 na primer, stručnjaci SpaceX su pokušali da iz vode izvuku odbačene prve stepene rakete, ali bez uspeha. Gradnjom raketno-kosmičkog sistema koji bi se posle izbacivanja satelita u orbitu vertikalno vrašao na Zemlju radi daljeg korišenja, cene troškova lansiranja bi se svele na minimum. Analize SpaceX govore da cena može pasti do samo 200 dolara po kilogramu korisnog tereta. Trenutno, najmanja cena lansiranja je u granicama izmedju dve i pet hiljada dolara po kilogramu.

Cena koja mora biti plaćena za smanjenje usluga lansiranja je naravno - povećana masa RN. Zbog dodatnog goriva, stajnog trapa i sistema upravljanja vertikalnog spuštanja na oba stepena njena nosivost je smanjena za 40% u odnosu na konvencionalne RN jednokratne upotrebe istih parametara.    

Ispritivanja Grasshopper-a, koja se odvijaju u kosmičkom centru kompanije SpaceX u gradu Makgregor u Teksasu, trajaće još najmanje tri godine. Federalna agencija avijacije SAD (FAA) je inače odobrila kompaniji SpaceX 70 lansiranja do visine od tri i po hiljade metara.

Kao što je poznato, SpaceX je jedna od najuspešnijih malih privatnih kompanija na kosmičkom tržištu. Maja 2012. sopstvenom RN Falcon-9 ona je lansirala prema MKS prve komercijalne tereta u brodu višekratne namene Dragon koji je projektovan uz podršku NASA-e. Oktobra 2012. Dragon je po drugi put spojen sa MKS. To je ujedno oficijelno bio prvi od 12 planiranih letova ovog teretnog broda prema MKS. Dragon je takodje jedan od tri kandidata NASA-inog programa komercijalnih misija američkih astronauta na niske orbite.

 

 


NASA izdvojila više od miljardu dolara za razvoj komercijalnog kosmičkog broda

SpaceX predstavio najjaču raketu na svijetu


 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: