Zašto godine počinju baš prvog dana siječnja (januara)
Zašto baš prvog siječnja a ne primjerice drugog ožujka (marta) ili prvog travnja (aprila)? Sa stajališta astronoma Nova bi godina mogla započeti u bilo kojoj točci Zemljine orbite oko Sunca. Prvog siječnja se na Zemlji a ni u svemiru ne događa ništa posebno, dapače to je sasvim običan dan. Početak godine je više društvena, dogovorena stvar. Mogla bi primjerice započeti prvog dana zime od kada noći postaju sve kraće a dani sve duži, Babilonci i Heleni su tako radili. Nama bliži Rimljani su pak godine započinjali prvog dana proljeća. Asirci su pak godine započinjali prvog dana jeseni. A zašto ne prvog dana ljeta ili bilo kojeg dana u Zemljinom krugu oko Sunca?
Pitanje kada počinje nova, slijedeća godina zapravo nije jednostavno i mada toga nismo ni svijesni, ono ni dan danas još uvijek nije riješeno! Izraelci Novu godinu slave 06. rujna (septembra), Kinezi tijekom zadnje sedmice siječnja i prve sedmice veljače (februara), punih petnajstak dana. Rimokatolici slave 01. siječnja (januara), Pravoslavci 14. siječnja...Šarenila u slavlju ima koliko srce želi. Najbolje prolaze oni koji slave sve Nove godine. Nisu daleko od toga ni oni što stoje „naglavačke“, na južnoj Zemljinoj polutci. Njima je crvena kapica samo ukras na oskudnu odjeću u kojoj se kupaju sred ljetnih vrućina.
Ipak, zaista, zašto baš prvog dana siječnja slavimo početak godine? Situaciju je „zakuhao“ drugi Rimski kralj Numa Popmilius. Do njegovog doba Rimski kalendar je imao deset mjeseci, sa trajanjem od 30, odnosno 31 dan a godina je počinjala 01. ožujka (marta). Problem je bio utoliko što je po takvom kalendaru godina trajala samo 304 dana a godišnja doba počinjala su kako kad. Pompilius je napravio reformu kalendara i to tako da je prije prvog dana dotadašnjeg kalendara dodao još dva mjeseca; siječanj i veljaču (januar i februar). Januar je dobio ulogu prvog mjeseca, a naziv prema bogu Janusu, bogu svih početaka te je tako i godina (logično) počinjala prvog dana siječnja. Kako se istovremeno nazivi postojećih mjeseci nisu mijenjali tako je osmom (oktobar), devetom (novembar) i desetom (decembar) mjesecu zapalo da budu deseti, jedanaesti odnosno dvanaesti po redu. Eto odakle nelogičnosti u nazivu mjeseca u godini. (hrvatski nazivi za te mjesece su drugačiji tako ta „sitnica“ na našem govornom području nije toliko upečatljiva, kao primjerice na engleskom, srpskom, njemačkom ili talijanskom govornom području).
Godina je tako trajala 355 dana a prava, Sunčeva godina traje desetak dana više!? Svakih par godina Rimljani su bili prisiljeni dodavati vanredne mjesece kako bi kalendar uskladili sa zakonitostima nebeske mehanike. Nakon svega desetak godina primjene Pompiliusova kalendara ljudi opet nisu znali ni koji je mjesec ni dan u mjesecu, a nakon nekoliko desetaka godina rijetko je tko osim državne službe bio siguran čak i koja je godina.
Zvrzlame se primio se Julije Cezar 45. p.n.e.. Cezar, koji je i sam bio poznavatelj astronomije. Upregnuo je Aleksandrijskog astronoma Sosigena da izradi novi, precizni kalendar. Na osnovi starih egipatskih spisa izračunao je kako Sunčeva godina traje 365 dana i šest sati. Kalendar se ubrzo počeo primjenivati a kasnije je u znak zahvalnosti i poštovanja prema Juliju Cezaru nazvan Julijanski kalendar. Skoro pa savršen kalendar ipak je imao jednu manu. Egipatski astronomi imali su grešku mjerenja od 11 minuta i 14 sekundi, za toliko je njihova računska godina trajala duže od prave, Sunčeve godine. Rekli bi da je to zanemarivo, no do XVI stoljeća razlika u stvarnom i kalendarskom vremenu popela se na punih deset dana te se to itekako vidjelo u stvarnom životu a razlika se i nadalje povećavala.
Tada se po nalogu pape Grgura XIII izrađuje novi kalendar (1582.) koji je i danas u upotrebi, poznat kao Gregorijanski kalendar. Prvotno prihvaćen u rimo-katoličkim zemljama ovaj se kalendar udomaćio diljem, iako se i danas koriste se i drugačiji kalendari u pojedinim dijelovima svijeta.
Sjećate se one razlike od deset dana ranije spomenute u tekstu. U međuvremenu ta je razlika narasla na 14 dana. Zato naši susjedi u pravoslavnim zemljama slave 14. siječnja (januara) kao početak nove godine! Gregorijanski kalendar je poprilično precizan i služi nam odlično. Ipak zbog nebeske mehanike i tu povremeno moramo dodavat ili oduzimat pokoju sekundu svakih nekoliko godina. U realnom svijetu malo je tko od nas siguran koji mjesec ima koliko dana, moramo se toga skoro uvijek prisjećati odnosno računati (zgodna je ona računica sa pregibima i zglobovima prstiju na ruci). Mjeseci imaju različiti broj dana, broj sedmica u tromjesecima, polugodištima je različit, dani u tjednu pripadaju različitim datumima...
Zamislite da točno znamo da je ponedjelak uvijek prvi, utorak drugi, srijeda treći.. dan u mjesecu, da mjeseci imaju isti broj dana i tako dalje. Srpski znanstvenik Milutin Milanković ponudio je znatno precizniji kalendar, praktično skoro pa savršen. Nažalost, prijedlog takvog kalendara nije dobio zeleno svjetlo. Ako ste stigli ovdje sa čitanjem ovog ne baš laganog teksta, zamislite kako bi bilo lijepo živjeti sa takvim, savršenim Novojulijanskim kalendarom..
Naravno, u životu nam se događaju svakakve stvari. Ništa, ama baš ništa nas ne spriječava da „svoju“ Novu godinu započnemo s nekim drugim danom ili događajem. Uostalom nešto slično tome uskoro će nas kao vrstu čekati na Mjesecu, Marsu i drugdje gdje budu ljudske kolonije. Naš poznati astronom Ogren Variola, prof. ozbiljno se pozabavio problemom Marsovskog kalendara. Tko zna možda jednom u budućnosti na Marsu budu koristili Variolin kalendar. Svemu usprkos nedajmo se i uživajmo u početku Nove godine ma kad ona započela.