Nijedan satelit ne bi preživeo

Evropska svemirska agencija (ESA) nedavno je sprovela najekstremniju simulaciju svemirske oluje do sada, sa zastrašujućim zaključkom: nijedna svemirska letelica ne bi preživela takav kataklizmični događaj. Cilj simulacije bio je testiranje otpornosti satelita i operativnih timova na solarnu superoluju koja bi parirala čuvenom Karingtonovom događaju iz 1859. godine [1], najsnažnijoj geomagnetnoj oluji ikada zabeleženoj.

OlujaSunceva

Simulacija je održana u kontrolnom centru misije ESA u Darmštatu, u Nemačkoj, i služila je kao ključna provera spremnosti za predstojeću misiju Sentinel-1D.

Trostruka pretnja sa Sunca

U simuliranom scenariju, Sunce je na Zemlju poslalo trostruki udarac koji bi izazvao kaskadne kvarove širom našeg tehnološkog sistema:

1.Rendgenski bljesak (X-klasa solarne baklje): Zračenje stiže do Zemlje za samo osam minuta, trenutno ometajući komunikacione, radarske i sisteme za praćenje.

2.Visokoenergetske čestice: Usledio je nalet protona, elektrona i alfa čestica. Ove čestice pogađaju satelite u orbiti, izazivajući lažna očitavanja, korupciju podataka i potencijalno fizičko oštećenje hardvera.

3.Koronalno izbacivanje mase (CME): Najopasniji deo oluje, masivni oblak plazme, udara u Zemljino magnetno polje oko 15 sati kasnije. Ovaj udar bi dramatično povećao otpor u gornjim slojevima atmosfere, što bi dovelo do povećanja trenja na satelitima do 400%. To bi ih izbacilo iz predviđenih orbita, povećavajući rizik od sudara i skraćujući njihov životni vek.

Na Zemlji, ista oluja bi mogla da preoptereti električne mreže i naftovode geomagnetnom energijom, potencijalno izazivajući masovne i dugotrajne prekide u snabdevanju strujom i komunikacijama.

Neizbežnost i priprema

Stručnjaci ESA su naglasili da ovakav ekstremni događaj nije pitanje "da li će se desiti", već "kada će se desiti".

Horhe Amaja, koordinator za modeliranje svemirske prognoze u ESA, dodao je da bi "ogroman protok energije izbačen sa Sunca mogao da ošteti sve naše satelite u orbiti." Iako su sateliti u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) obično bolje zaštićeni atmosferom i magnetnim poljem, eksplozija magnitude Karingtonovog događaja ne bi ostavila nijednu svemirsku letelicu bezbednom [1].

Kako bi se pripremila za neizbežno, ESA proširuje svoju mrežu za praćenje i razvija misiju Vigil, čije je lansiranje planirano za 2031. godinu. Vigil će biti pozicioniran na tački L5 sistema Sunce-Zemlja, odakle će moći da pruži mnogo ranija upozorenja o nadolazećim solarnim erupcijama. Cilj je obezbediti da svemirska i zemaljska infrastruktura mogu brzo da se oporave.

Faza Solarne Oluje
Vreme do udara (približno)
Glavni uticaj
Posledice na Zemlji i u Svemiru
1. Rendgenski bljesak
8 minuta
Elektromagnetno zračenje
Prekid komunikacija, radara i sistema za praćenje.
2. Visokoenergetske čestice
Nekoliko sati
Radijacija (protoni, elektroni)
Oštećenje hardvera satelita, korupcija podataka, lažna očitavanja.
3. Koronalno izbacivanje mase (CME)
15 sati
Geomagnetna oluja i atmosferski otpor
Povećanje trenja na satelitima do 400%, preopterećenje električnih mreža, masovni prekidi struje.

🔍 Zašto je ovo važno

  • Sateliti igraju ključnu ulogu u navigaciji, komuniciranju, meteorologiji, zemaljskim mrežama podsjetnika. Ako bi masa satelita bila oslobođena ili onesposobljena, posledice bi bile velike: komunikacije, GPS, vojne i civilne infrastrukture.
  • Simulacija pokazuje lančani efekat: od Sunca → sateliti → zemaljska infrastruktura.
  • Priprema unapred (ranija mjerenja, bolja zaštita, krizne procedure) može značiti razliku između relativne kontrole i katastrofe.

Reference:

[1] Mathewson, S. (2024). 'No spacecraft would survive': Europe simulates catastrophic solar storm to warn of real risks. Space.com. https://www.space.com/astronomy/no-spacecraft-would-survive-europe-simulates-catastrophic-solar-storm-to-warn-of-real-risks

------------------

KARINGTONOV DOGAĐAJ (Carrington Event) je naziv za najsnažniju geomagnetnu oluju ikada zabeleženu u istoriji. Dogodio se 1. i 2. septembra 1859. godine.

Evo ključnih informacija o tom događaju:

  1. Uzrok:Ogromna solarna baklja, praćena Koronalnim izbacivanjem mase (CME), usmerena direktno ka Zemlji.
  2. Posledice:
  3. Aurorora:Polarna svetlost (Aurora Borealis i Aurora Australis) bila je vidljiva širom sveta, čak i u tropskim područjima blizu ekvatora, poput Kolumbije, Kube i Havaja.
  4. Telegrafski sistemi:Geomagnetna oluja izazvala je tako snažne električne struje u telegrafskim žicama da su se telegrafski operateri žalili na šokove, a papir za telegraf je počeo da gori. Neki sistemi su mogli da funkcionišu i bez priključenih baterija.
  5. Značaj:Karingtonov događaj služi kao referentna tačka za procenu potencijalne štete koju bi slična superoluja danas nanela našoj modernoj, tehnološki zavisnoj civilizaciji. Procenjuje se da bi takav događaj danas izazvao bilione dolara štete i dugotrajne prekide u snabdevanju električnom energijom, komunikacijama, GPS-u i satelitskim sistemima.

Događaj je dobio ime po britanskom astronomu Ričardu Karingtonu (Richard Carrington), koji je prvi posmatrao i zabeležio solarnu baklju koja ga je izazvala.