Jeste li ih vidjeli?
Male, zgodne, nevine žrtve noći nestale su s lica zemlje! Jeste li ih i kada zadnji put vidjeli? Znate li kako izgledaju? Istinske ljepotice noći mamile su mušku populaciju zovom seksualnosti, nema ih više.
Krijesnice (svici), pričamo o krijesnicama, tim malim životinjicama koje proizvode svjetlost u svojim tijelima. Žive na svim kontinentima izuzev Antartike. U našem podneblju prisutne su dvije vrste; Ivanjska krijesnica (Lampyris noctiluca) i Mala ivanjska krijesnica (Lampyris splendidula). Mužjaci imaju krila i ne proizvode svjetlost, ženke svijetle ali nemaju krila. Parenje se odvija prepoznavanjem svjetlosnih signala ženki od strane mužjaka. Bioluminiscencija je ovdje u službi održanja vrste. Po danu se svjetlost ne vidi, ostaje samo noć kada se partneri mogu pronaći, prepoznati i stvoriti potomke.
Svjetlost je rezultat složenog biokemijskog procesa pri kojem se preko 95% energije pretvara u vidljivu svjetlost, zanemariv dio te pretvorbe očitava se kao toplinski izvor. Niti jedan izvor svjetla načinjen od strane čovjekove tehnologije nije ni blizu energetske efikasnosti ovih životinjica, kukaca.
Krijesnice se dakle pare noću, mužjak i ženka igraju opsesivno lascivnu igru pod zvijezdama. Igrali su. Čovjek je svojim nemarom i neznanjem, grabežljivom trkom za novcem, umjetnom noćnom rasvjetom pretjerao u preosvjetljavanju svega i svačega. Zbog svjetlosnog zagađenja nestao je Mliječni put s nebeskog svoda, nestale su manje sjajne zvijezde, nestala je prava, iskonska noć. Čak i u ruralnim područjima više nema noćne tame. Nestalo je prirodno okružje krijesnica. Seoska i prigradska naselja obiluju novim stambenim jedinicama namijenjenim turizmu. Gotovo bez iznimke sve one „šljašte“ blještavilom bespotrebne „dekorativne rasvjete“. Noć je pretvorena u dan, krijesnice ne mogu pronaći svoje partnere i vrsta izumire. Nehuman, umjetno stvoren, nedostatak prirodnog ciklusa „dan-noć“ destruktivno djeluje i na mnoštvo drugih životinjskih vrsta (i čovjeka!).
Krijesnice, ta mala zanimljiva stvorenja ne mogu pobijediti ljudsku gramzljivost, neznanje, nemar. Slijedeći put kad noću prošetate krajolikom obratite pažnju koliko svjetla bespotrebno i štetno rasipamo uokolo. Da se razumijemo, umjetna noćna rasvjeta civilizacijska je potreba. Noćna rasvjeta mora biti svugdje gdje je to potrebno i u mjeri kojoj je potrebno. Više od toga NE!
Stoga, i sami, činjenjem koje nas neće dekomodirati, možemo vratiti krijesnice i Noć.
ZAPAMTIMO; Samo jedno jedino neekološko rasvjetno tijelo tijekom jedne jedine noći uzrokuje pogibelj četiristotinjak (400+/-15%) živih bića! Istraživanje koje je sprovela Astronomska udruga Vidulini (Ivica Lađarević, mag.ing.agr.) to nepobitno dokazuje (Izvor; časopis „Zdrav život“, broj 89/20120, str. 61-64). Genocidni biocid, al ajde to objasnimo neodgovornima.
