Januar je odličan mesec za fotografisanje Veštice, ali zadatak ni malo nije lak!

O Glavi veštice

witchHead

Ovo je izuzetno bleda refleksiona maglina. Osvetljava je obližnja superdžinovska zvezda, Rigel, iz susednog sazvežđa, Orion. Rigel se ne vidi na priloženom snimku jer se nalazi izvan kadra. Pretpostavlja se da je Veštica ostatak davne supernove, ili, ako ne to, onda je jednostavno ogroman oblak gasa i prašine. Nalazi se u sazvežđu Eridani na preko 900, a možda i 1000 svetlosnih godina daleko od nas.

Čestice prašine u ovoj maglini reflektuju uglavnom plavu svetlost pa je zato i Glava veštice plavičasta. Podaci dobijeni radio-teleskopima detektuju snažnu emisiju ugljen-monoksida u pojedinim područjima ove magline, što je znak prisustva molekularnih oblaka u kojima se formiraju nove zvezde.

Fotografisanje

Snimanje Glave veštice nije ni malo lako jer je ona prilično bledunjava pa i malo svetlosno zagađenje može sasvim da je sakrije. Sem toga, široko vidno polje okulara ističe pozadinu i smanjuje kontrast pa se i maglina teže uočava.

Uz malo mašte i dara za zapažanje u obrisima ove magline zapazićete bradu, otvorena usta i nos ružne, matore veštice. Time će vam se otkriti i poreklo naziva magline. Inače njena kataloška oznaka je IC 2118. U Novom opštem katalogu (NGC) je zavedena pod brojem 1909.

Za dobro vizuelno uočavanje nebeske Veštice potrebno je da imate široko vidno polje u okularu, jer ona zahvata površinu od 3 x 1 stepen (po tome je uporediva sa Andromedinom galaksijom). Sem toga potrebna je zaista dobra vidljivost (da se zvezde šeste magnitude vide golim okom u zenitu) i astronomski dvogled 60 - 80 mm sa uvećanjem od 15 x, ili teleskop kraćih žižnih daljina i otvora f4 - f6. Pa i tada ne treba očekivati puno - maglina će se videti kao vertikalna mrljica.

Zbog svega toga potrebno je da snimate Vešticu onda kada je ona u najvišem položaju nad horizontom. Naš astrofotograf Slavko Stojanov savetuje da za snimanje izaberete teleskop sa kraćim fokusom (600 mm / f4) na 800 ASA i napravite bar pet frejmova od po tri do četiri minuta. UHC filter bi dobro došao (sa dovoljno transmisije ka plavom delu spektra).

Rečnik

Witch Head Nebula, tj. Maglina Glava veštice

Kako da nađem:

WH mapa

Kako da nađem Coathanger 
(Praksa/Posmatranja)
Coathanger je jato zvezda neobičnog rasporeda, smešteno
u sazvežđu Vulpecula, tj. Lisica na našem jeziku. Nalazi se blizu granice sa sazvežđem Sagitta (Strela).
 
Sva tri rasejana jata u Kočijašu je otkrio italijanski astronom Giovanni Batista Hodierna još pre 1654. godine. Ali ta otkrića su zaboravljena pa su ova jata kasnije ponovo otkrivana. M36 i M38 je 1749. otkrio Francuski astronom Le Gentil, a M37 Šarl Mesije 1764. Iako su na prvi
pogled kroz dvogled ova jata ista ona se razlikuju po daljini, broju zvezda koja sadrže i prividnoj magnitudi.
 
m57-67Ova čuvena nebeska figura ima katalošku oznaku NGC 6720, odnosno M 57, ali je astronomi radije zovu Prstenasta maglina (Ring Nebula).  Kao što vidite, predivna je. Prsten se u raznim varijacijama preliva od narandžaste do žute, u središtu je elegantno plavo obojen krug, a u samom centru tufnica zvezde.
 
hi-ha-128Ovo su dva predivna otvorena zvezdana jata i omiljena su meta iskusnih nebeskih posmatrača. Zovu ih od milja Hi i Ha (po grčkim oznakama). Ukoliko ih do sada niste tražili i gledali evo nekih činjenica ...