Fotoni su paketi ili kvanti energije koji nastaju u svetlosnim izvorima. Kakvi će fotoni nastati u nekom izvoru zavisi od njegove raspoložive energije i fizičkih procesa koji se dešavaju u njemu. Radio fotoni nastaju u telima manje energije dok X i gama fotoni nastaju u telima visoke energije i vrlo burnih procesa. Fotoni se istovremeno ponašaju i kao čestice i kao talasi. Svaki foton putuje kao sinhronizovana oscilacija električnog  i magnetnog polja pa se zbog toga kaže da je svetlost elektromagnetni talas. Oni nemaju masu.  Razlikuju se po talasnoj dužini, broju oscilacija u jedinici vremena ili frekvenciji i po količini energije. Zajednička im je brzina od 300 000km/s.

xlightspectrum 300aa

Sve vrste fotona čine veoma bogat elektromagnetni spektar koji se sastoji od: radio, mikrotalasnih, infracrvenih, optičkih (“vidljivih”), ultraljubičastih,  X i gama fotona. Radio i mikrotalasne  fotone detektuju antene radio prijemnika. Naše telo ne reaguje na njih. Infracrveni fotoni nam stvaraju osećaj toploga. Ultraljubičasti fotoni izazivaju hemijske reakcije u našoj koži.  X i gama fotoni prodiru dublje u naše telo i deluju razorno na naše ćelije. Svi ovi fotoni ne učestvuju u stvaranju našeg optičkog kontakta sa sredinom. To rade samo optički ili “vidljivi” fotoni. Naš mozak je detektor samo određene vrste fotona.

Kada posmatramo stvari oko nas vidimo da one imaju određenu boju. Boja je manifestacija koja nastaje u našem mozgu interakcijom određene vrste fotona i naših neurona. Boja je iluzija. Boje ne postoje. Boja nije svojstvo tela koje posmatramo nego svojstvo svetlosti.

f1

Takozvana  vidljiva ili „bela“ svetlost je kompleks koji čini šest različitih fotona. U kompleksu ili snopu vidljive svetlosti fotoni stoje jedan do drugoga po veličini svoje talasne dužine, od 400 do 700 nm. Kada vidljiva svetlost padne na neko telo, u zavisnosti od vrste atoma i njihovog rasporeda, neke fotone telo apsorbuje a neke odbija. Ako je naše oko na putu odbijenih fotona mi imamo doživljaj određene boje. Ako u naše oko padne svih šest vrsta fotona: ljubičasti, plavi, zeleni, žuti, narandžasti i crveni nama to telo izgleda belo. Zbog toga ovaj deo svetlosti zovemo bela svetlost. Ako u naše oko ne padne ni jedan o tih fotona to telo je nama crno. Samo ovih 6 vrsta fotona našem mozgu proizvodi senzaciju slike ili vizuelnog kontakta sa pojavama i telima u okolini.

Fotoreceptori mrežnjače našeg oka detektuju tri boje: crvenu, zelenu i plavu odnosno fotone tri različite talasne dužine. Neke životinje mogu da detektuju dve boje, neke četiri a neke vrste morskih račića čak 12. Razlog tome je verovatno prilagođavanje na biotop, način ishrane i zaštita od predatora.

ems2

Mešanjem ovih boja ili fotona ovih talasnih dužina u našem mozgu se manifestuju sve ostale boje. Ljudsko oko vidi oko 10 miliona boja. Moguće je da je to uticalo na razvoj mozga i pojavu visoke inteligencije na Zemlji. Najveća količina informacija koja stiže u naš mozak dolazi putem ovih šest vrsta fotona. Sva naša znanja o svemu što je nedostupno čulu sluha, dodira, mirisa i ukusa dugujemo ovim fotonima. Mozak je prijemnik velike količine raznovrsne energije koja u svojoj kompleksnosti, pored ostalog omogućava i pojavu procesa mišljenja. Kada kažemo da je neko prosvetljen to znači da proces osvešćivanja ima duboku fizičku osnovu.

 
SVE JE FIZIKA
Miša Bracić
MisaBracic portret