Dvadesetog aprila 2017. sa kosmodroma Bajkonur lansiran je kosmički brod "Sajuz MS-04" sa Fjodorom Jurčihom ("Roskosmos") i Džekom Fišerom (NASA). Za vreme četvrte orbite, šest časova posle lansiranja, kosmički brod je spojen sa Međunarodnom kosmičkom stanicom (MKS). Počela je nova kosmička ekspedicija čija posada ima pozivni znak "Olimp". 

mks52 1
Posada misije MKS-52 - Fjodor Jurčihin (levo) i Džek Fišer

Nova ekspedicija je 52. u programu MKS od njegovog početka krajem 1998. Prvobitno, za ovu misiju se skupa sa Jurčihinom i Fordom pripremao i Italijan Paolo Nespoli (ESA). Međutim, posle odluke "Roskosmosa" da smanji broj kosmonauta na ruskom delu MKS sa tri na dva, Nespoli je prebačen u posadu (MKS-53) koja kreće jula ka MKS.

Komandant kosmičkog broda "Sajuz MS-04" Fjodor Jurčihin (59) je veteran četiri kosmička leta i jedan od najiskusnijih aktivnih ruskih kosmonauta. Brodski inženjer Džek Fišer (Jack Fischer, 43) leti u kosmos prvi put. Njihovi dubleri su Sergej Rjazanski ("Roskosmos") i Rendolf Breznik (Randolph Bresnik, NASA), koji će skupa sa Nespolijem krajem jula stići na MKS. Nova ekspedicija će trajati četiri i po meseca.

mks52 2 
Članovi rezervne (levo) i osnovne posade na Bajkonuru - (l-d), Breznik, Rjazanski, Jurčihin i Fišer 

Brod "Sajuz MS-04" je poleteo 20. aprila u 10:13 (po moskovskom vremenu). Nešto više od šest časova kasnije, pre isteka četvrte orbite, brod je u automatskom režimu spojen sa modulom "Pirs" ruskog dela MKS. Ovo je prvo spajanje modifikovanog broda "Sajuz MS" primenom takozvane "brze šeme", za vreme četvrte orbite. Stručnjaci RKK "Energija" pripremaju još bržu šemu spajanja za vreme druge orbite kada oko 2020. za lansiranje kosmičkih brodova "Sajuz MS" bude počela da se koristi snažnija raketa-nosač "Sajuz-2.1A". Ona se, inače već koristi kao nosač teretnih brodova "Progres".

 Pogledajte album fotografija

Na MKS, Jurčihina i Fišera su dočekali "starosedeoci" - Pegi Vitson (Peggy Whitson, NASA), koja je komandant Kosmičke stanice, ruski kosmonaut Oleg Novicki i Francuz Toma Peske (Thomas Pesquet, ESA), članovi ekspedicije MKS-51. Oni se nalaze u kosmosu od 17. novembra 2016. (154 dana). Samo dva dana posle dolaska nove posade, sa MKS preko modula "Juniti" (Unity), kanadskim manipulatorom treba da bude spojen teretni brod "Signus" (Cygnus, misija OA-7), kompanije Orbital ATK. Ovim teretnjakom će na stanicu stići aparatura potrebna za poslednji od tri planirana američka izlaska u otvoreni kosmos koji će biti obavljen 12. maja. U njemu še učestvovati Vitsonova i Fišer (ranije, bilo je planirano da Peske izađe izvan stanice). Ovo će biti 42. boravak u otvorenom kosmosu (EVA-42) u okviru američkih vanbrodskih aktivnosti (EVA u žargonu NASA-e). U prethodna dva obavljena krajemn marta, pored Vitsonove i Peskea, učestvovao je i astronaut [ejn Kimbrou koji se pre deset dana vratio na Zemlju. Njihov osnovni cilj je priprema mehanizma za spajanje modula "Harmoni" za dolazak privatnih kosmičkih brodova "Dragon" (kompanije SpaceX) i "Starlajner" (Starliner, kompanije "Boing") koji bi, ako sve bude išlo po planu 2019/20. trebali da krenu u redovne transportne misije prevoza američkih astronauta do MKS. Vitsonova, koja je učestvovala u poslednjem izlasku EVA-42 je tada oborila  rekord od 50 časova i 40 minuta provedenih sumarno u otvorenom kosmosu među ženama koji je držala Sunita Vilijams (Sunitha Williams). Za Vitsonovu će sledeći izlazak biti deveta kosmička šetnja.

mks52 3

Pegi Vitson u komori "Kvest" sa astronautima Peskeom (levo) i Kimbrouom pred njihov izlazak u otvoreni kosmos

Pored ovog, takođe planiran je i jedan izlazak iz ruskog dela MKS. On je planiran sredinom avgusta i u njemu će učestvovati kosmonauti Jurčihin i Rjazanski. To je 43. izlazak u otvoreni kosmos (ili VKD u ruskom žargonu) iz ruskog dela MKS i namenjen je njegovim pripremama za dolazak višenamenskog laboratorijskog modula "Nauka".

35684885541

Kao što smo u osvrtu na povratak posade MKS-50 na Zemlju pre deset dana javili, nova ekspedicija treba da traje do 3. septembra 2017. Prethodno, 2. juna na Zemlju se vraćaju Novicki i Peske, dok njihova koleginica Pegi Vitson ostaje na stanici skupa sa Jurčihinom i Fišerom (kasnije će im se pridružiti Rjazanski, Breznik i Nespoli) u okviru produžetka njene misije za četiri i po meseca. Time će Vitsonova, pored rekordnog ukupnog boravka u otvorenom kosmosu, sa preko 660 dana provedenih u orbiti, iza sebe daleko ostaviti ostale žene-astronaute i kosmonaute po sumarnom vremenu provedenom u kosmosu.     

C91Ibe0XcAA5ts81 C91Sov0XYAAq Wl1
   
q111 q121
   
C91IXHVWAAEZ8wx1 q131

Nova kosmička ekspedicija će obilovati naučnim istraživanjima. Na ruskom segmentu, Jurčihin će prvo sa Novickim, zatim sa Rjazanskim, obaviti preko pedeset eksperimenata iz šest naučnih oblasti. Većina njih su nastavak eksperimenata koji se već izvesno vreme obavljaju na modulima ruskog dela MKS. U sastav ruskog segmenta Kosmičke stanice čija masa iznosi 56t (13% od ukupne mase MKS) i ukupna zapremina 203m3 (22% od ukupne zapremine MKS) ulaze dva velika modula - FGB "Zarja"(mase 20,3t, zapremine 71,5m3) i SM "Zvezda" (20,3t, 89m3), i tri manja modula - SO "Pirs" (3,6t, 13m3, MIM-2 "Poisk" (3,7t, 12,5m3 i MIM-1 "Rasvet" (8t, 17,4m3). U našim ranijim osvrtima na kosmičke ekspedicije, često smo govorilo o tome da je na stanici odrađen obiman naučno-istraživački program. Međutim, kako je sada nauka itekako prisutna na Kosmičkoj stanici predlažem da se osvrnemo na neke od eksperimenata koje kosmonauti i astronauti obavljaju na MKS.

Prvo, evo nekoliko ruskih eksperimenata:

  • "Matrjoška-R" - istraživanja intenziteta radijacije na trasi leta MKS
  • "Kontent" - distancioni monitoring psihofiziološkog stanja kosmonauta
  • "Vzaimedojstvije-2" - proučavanje zakonomernosti međusobnog ponašanja članova posade za vreme dugotrajnog kosmičkog leta
  • "Pilot-T" - istraživanje efikasnog i pouzdanog rada kosmonauta
  • "Kardiovektor" - prikupljanje informacija o ulozi desne i leve komore i predkomore srca i protoku krvi tokom dugotajnog boravka u uslovima bestežinskog stanja
  • "Kosmokard" - uticaj faktora kosmičkog leta na elektrofiziološke karakteristike miokarda i njihova veza sa procesima vegetativne regulacije krvotoka
  • "Korekcija" - istraživanje efikasnosti farmakoloških korekcija kod transfera minerala u uslovima dugotrajnog uticaja mikrogravitacije
  • "Neuroimunitet" - ocena uticaja stresa na imunitet čoveka i povezanosti sistema 'stres-reakcija usled stresa' u kosmosu
  • "Prenos tečnosti" (Fluids Shift) - rusko-američki eksperiment proučavanja mehanizama regulacije raspodele tečnih materija u ljudskom telu i njihovog uticaja na promene moždanog pritiska i funkcija oka. Ovaj eksperimenta je pripremljen i uvršten u program naučnih istražvanja posle evidentnih problema u funkcijama vida većine američkih astronauta koji su dugo boravili na MKS.       

Iako su gore navedeni eksperimenti dominantno iz medicinske sfere, ruski kosmonauti takođe obavljaju različite eksperimente iz oblasti tehnologije materijala (na primer eksperimenti "Plazma-03" i "Kristal"), kosmičke biologije ("Rastenjije" - eksperiment praćenja rasta različitih biološki kultura u oranžeriji "Lada" i "Regeneracija" vezan za praćenje regeneracije delova pojedinih bio-objekata u bestežinskom stanju), daljinske kontrole robotizovanih vozila ("Kontur" - razrada algoritama upravljanja automatskim aparatima na površini drugih nebeskih tela sa orbitalnih stanica), ekologije (snimanje određenih oblasti na Zemlji) i fizike atmosfere.

 36r48181  36r52111
eksperiment.dan1 slsuhcygwik1

Program naučnih istraživanja na američko-međunarodnom delu MKS je daleko obimniji i raznovrsniji od onog koji se obavlja na ruskom delu Kosmičke stanice. Astronaut Fišer će, na primer učestvovati u oko 300 naučnih eksperimenata, koji su, kao i u ruskom programu, kombinacija nastavka postojećih (koji dominiraju) i nekoliko novih eksperimenata. Pre opisa nekoliko američkih eksperimenata, podsećamo da je američko-međunarodni segment MKS daleko veći od ruskog, kako po dimenzijama, tako i po broju modula. Ukupna masa ovog segmenta MKS iznosi oko 370t, a unutrašnji volumen oko 730m3. U njegovom sklopu se nalaze tri čvorna modula "Juniti" (Unity, 11,6t), "Harmoni" (Harmony, 14,3t, 75,5m3) i "Trenkjuliti" (Tranqulity, 19t), laboratorijski modul "Destini" (Destiny, 14,5t, 106m3), izlazna komora "Kvest" (Quest, 6t, 34m3), logistički modul "Leonardo" (Leonardo, 4t, 31m3), modul sa pogledom na okolni prostor od 360 stepeni "Kupola" (Cupola, 19t) i privatni modul na naduvavanje BEAM (1,4t, 16m3). Pored ovih, nalazi evropski modul "Kolumbus" (Columbus, 10t) i japanski modil "Kibo" (Kibo, 24t). Ogromna rešetkasta konstrukcija na kojoj se nalaze veliki paneli sunčevih fotoćelija za proizvodnju električne energije i sistemi njenog prenosa do sistema svih modula, takođe služi kao svojevrsna naučno-posmatračka platforma na kojoj se nalazi mnogo naučnih uređaja.

Naučne eksperimenta na američko-međunarodnom segmentu MKS pripremaju američki (NASA) i stručnjaci iz Evrope (ESA), Japana (JAXA) i Kanade (CSA). Evo nekoliko naučnih eksperimenata:

  • Fine Motor Skills - proučavanje uticaja bestežinskog stanja na motoriku čoveka
  • Energy - istraživanje energetskih potreba astronauta neophodnih za određivanje optimalnog raciona hrane za međuplanetarne letove
  • Vascular Echo - istraživanje promena srca i sistema krvotoka u bestežniskom stanju
  • Circadian Rhythms - proučavanje uticaja promene dnevno-noćnih ritmova na rad unutrašnjih organa
  • At Home in Space Questionnaire - proučavanje psihosocijalne adaptacije višenacionalnih posada za vreme dugotrajnih letova
  • Marrow - proučavanje mikogravitacije na koštanu strukturu lobanje
  • Multi-Omics - praćenja uticaja bestežinskog stanja na promene imuniteta čoveka
  • Cardio Ox - proučavanje zavisnosti oksidatorskih i zapaljenskih procesa u organizmu čoveka za vreme i posle kosmičkog leta koji mogu da dovedu do arterioskleroze kod astronauta
  • Airway Monitoring - proučavanje uticaja atmosfere stanice na zdravlje posade sa posebnim fokusom na razmenu azota u plućima  
  • Neuromapping - praćenje promena u funkcionaisanju mozga za vreme kosmičkog leta.

Kao što se vidi, slično naučnim eksperimentima na ruskom segmentu, i ovde je akcenat stavljen na medicinska istraživanja kod kojih je čovek u njihovom fokusu. Naravno, pored ovih astronauti obavljaju mnogo tehničko-tehnoloških i biomedicinskih eksperimenata, i istraživanja iz oblasti astrofizike, astronomije, meteorologije i drugih sfera nauke. Posebnio treba istaći da se na MKS od maja 2011. nalazi, kako u NASA-i kažu, najefikasniji orbitalni astrofizički uredaj za regostrovanje kosmičkih čestica nazvan Alfa-magnetni spektrometar (AMS-02). Pomoću ovog uređaja na čijem je razvoju radilo preko 500 vodećih američkih i astrofizičara CERN-a, astronomi tragaju za antimaterijom u kosmičkim zracima i zagonetnom tamnom materijom od koje se 95% sastoji vasiona. Prva verzija ovog uređaja AMS-01 je letela 1998. za vreme jedne šatl misije prema ruskom orbitalnom kompleksu "Mir".    

mks52 5

Lovac na anti- i tamnu materiju – AMS-02 na rešetkastom nosaču MKS

         Pogledajte album fotografija

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: