Harari 2

Juval Noa Harari (Yuval Noah Harari), izraelski istoričar i autor knjiga Sapiens, Homo Deus i 21 lekcija za 21. Vek, u intervjuu  za UNESCO-ov Glasnik (The UNESCO Courier), govori o mogućim posledicama trenutne zdravstvene krize izazvane virusom korona i naglašava potrebu za većom međunarodnom naučnom saradnjom i razmenom informacija između zemalјa.

Po čemu se ova globalna zdravstvena pandemija razlikuje od prošlih zdravstvenih kriza i šta nam to govori?

Nisam siguran da je to najgora globalna zdravstvena pretnja sa kojom smo se suočili. Epidemija gripa 1918-1919. godine bila je gora, epidemija side je verovatno bila gora, a pandemije u prethodnim vekovima sigurno su bile mnogo gore. Kako pandemija prolazi, pokazuje se, zapravo, kao blaga. Početkom osamedestih godina prošlog veka, ako ste imali sidu, umrli biste. Crna smrt (kuga, opustošila je Evropu između 1347. i 1351. godine) ubila je između četvrtine i polovine stanovništva. Gripa iz 1918. godine ubila je više od 10% celokupnog stanovništva u nekim zemlјama. Suprotno tome, COVID-19 ubija manje od 5% zaraženih, a ukoliko se ne dogodi neka opasna mutacija, malo je verovatno da će ubiti više od 1% stanovništva bilo koje zemlјe.

Harari 1Za razliku od prethodnih epoha, danas imamo sva naučna saznanja i tehnološke alate potrebne za prevazilaženje zaraze. Kada se dogodila Crna smrt, lјudi su bili potpuno bespomoćni. Nikada nisu otkrili šta ih ubija i šta se u vezi s tim može učiniti. Godine 1348. medicinski fakultet Univerziteta u Parizu verovao je da je epidemiju prouzrokovala astrološka nesreća, naime da je „velika konjunkcija tri planete Vodolije uzrokovala smrtonosnu korupciju vazduha“ (cit. The Black Death, Rosemari Horrok ed., Manchester University Press, 1994, str. 159).

Kada je COVID-19 eruptirao, naučnicima je trebalo samo dve nedelјe da identifikuju virus odgovoran za epidemiju, sekvencionišu njegov genom i razviju pouzdane testove za bolest. Znamo šta treba da radimo kako bi se zaustavilo širenje ove epidemije. Verovatno je da ćemo za godinu ili dve imati i vakcinu.

Međutim, COVID-19 nije samo zdravstveni problem. On je i veliki ekonomski i politički problem. Manje se plašim virusa nego unutrašnjih demona čovečanstva: mržnje, pohlepe i neznanja. Ako lјudi za epidemiju krive strance i manjine, ako se pohlepna preduzeća brinu samo o svojoj dobiti, ako verujemo svim vrstama teorija zavere, biće mnogo teže prevladati ovu epidemiju, a kasnije ćemo živeti u svetu otrovanom mržnjom, pohlepom i neznanjem. Ako na epidemiju reagujemo globalnom solidarnošću i velikodušnošću, ako verujemo u nauku, a ne u teorije zavere, siguran sam da krizu ne samo da možemo prevazići, već ćemo iz nje izaći mnogo jači.

U kojoj meri bi socijalno distanciranje moglo postati norma? Kakav će efekat ono imati na društva?

Za vreme krize neko socijalno distanciranje je neizbežno. Virus se širi tako što koristi naše najbolјe instinkte. Mi smo društvene životinje. Volimo kontakt, posebno u teškim vremenima. Kad su rođaci, prijatelјi ili komšije bolesni, mi saosećamo sa njima i želimo da im pomognemo. Virus ovo koristi protiv nas. Na taj način se širi. Zato treba delovati  glavom a ne srcem, i uprkos teškoćama, smanjiti nivo kontakta. Dok je virus bezumni deo genetske informacije, mi lјudi imamo um, možemo racionalno da analiziramo situaciju i promenimo svoje ponašanje. Verujem da, kada se kriza završi, nećemo imati dugoročne efekte na naše osnovne lјudske instinkte. I dalјe ćemo biti društvene životinje. I dalјe ćemo voleti kontakt. I dalje ćemo odlaziti u posetu bolesnim prijatelјima i rođacima.

Pogledajte, na primer, šta se dogodilo sa LGBT zajednicom (lezbejkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim osobama) nakon epidemije side. Bila je to užasna epidemija, gejevi su često bili potpuno zanemareni od države, a ipak epidemija nije prouzrokovala raspad te zajednice, nego upravo suprotno. Već na vrhuncu krize, LGBT volonteri osnovali su mnoge nove organizacije za pomoć bolesnim lјudima, za širenje pouzdanih informacija i borbu za politička prava. Devedesetih godina prošlog veka, nakon najgorih godina epidemije side, LGBT zajednica u mnogim zemlјama bila je mnogo jača nego ranije.

Harari 5

Kako vidite stanje naučne i informativne saradnje nakon krize? UNESCO je stvoren nakon Drugog svetskog rata kako bi promovisao naučnu i intelektualnu saradnju slobodnim protokom ideja. Može li se „slobodan protok ideja“ i saradnja između zemalјa ojačati kao rezultat krize?

Naša najveća prednost u odnosu na virus jeste sposobnost da efikasno sarađujemo. Virus u Kini i virus u SAD ne mogu razmeniti savete o tome kako zaraziti lјude, ali Kina može naučiti SAD mnogim lekcijama o virusu korona i kako se nositi sa njim. Kina može poslati stručnjake i opremu za pomoć SAD, a SAD mogu pomoći drugim zemlјama. Virusi ne mogu učiniti ništa slično.

Od svih oblika saradnje, delјenje informacija je verovatno najvažnije, jer bez tačnih informacija ne možete ništa učiniti. Ne možete razviti lekove i vakcine bez pouzdanih informacija. Čak i izolacija zavisi od informacija. Ako ne razumete kako se bolest širi, kako možete izolovati lјude od nje?

Izolacija od side se veoma razlikuje od izolacije od COVID-19. Da biste se izolovali od side, prilikom seksa morate koristiti kondom, ali nema problema da licem u lice razgovarate sa zaraženom osobom, ili da se rukujete, ili je čak zagrlite. COVID-19 je drugačija priča. Da biste znali kako da se izolujete od određene epidemije, prvo su vam potrebne pouzdane informacije o tome šta je njen uzrok. Da li su to virusi ili bakterije? Da li se prenosi krvlјu ili dahom? Da li ugrožava decu ili starije osobe? Da li postoji samo jedan soj virusa ili nekoliko mutantnih sojeva?

Poslјednjih godina autoritarni i populistički političari nastojali su ne samo da blokiraju slobodan protok informacija, nego čak i da potkopaju poverenje javnosti u nauku. Neki političari su naučnike smatrali elitom  odvojenom od „naroda“. Ovi političari su govorili svojim sledbenicima da ne veruju šta naučnici govore o klimatskim promenama, ili čak o vakcinacijama. Sada bi svima trebalo biti jasno koliko su opasne takve populističke poruke. U vremenu krize potrebne su nam informacije da bismo se slobodno kretali. Lјudi moraju verovati naučnim stručnjacima, a ne političkim demagozima.

Trenutna potreba većinu lјudi okreće nauci. Katolička crkva upućuje vernike da se drže dalјe od crkava. Izrael je zatvorio svoje sinagoge. Islamska Republika Iran kažnjava lјude koji idu u džamije. Hramovi i sekte svih vrsta obustavili su javne ceremonije. A sve zato što su naučnici preporučili da se ta sveta mesta zatvore.

 Nadam se da će lјudi zapamtiti važnost pouzdanih naučnih informacija i nakon završetka ove krize. Da bi mogli da koristimo pouzdane naučne informacije u vanrednim vremenima, moramo u njih ulagati u normalnim vremenima. Naučne informacije ne silaze s neba, niti potiču iz uma pojedinih genija. One zavise od jakih nezavisnih institucija poput univerziteta, bolnica i novina, institucija koje ne samo da istražuju istinu, već su i slobodne da govore istinu bez straha da će ih kazniti neka autoritarna vlada. Potrebne su godine za izgradnju takvih institucija, ali isplati se. Društvo, koje građanima pruža dobro naučno obrazovanje i koje opslužuju jake nezavisne institucije, može se nositi sa epidemijom daleko bolјe od brutalne diktature, koja neprestano mora da kontroliše populaciju neznalica.

Na primer, kako da naterate milione lјudi da svakoga dana peru ruke sapunom? Jedan od načina je postavlјanje policajca ili kamere u svaki toalet i kažnjavanje onih koji ne peru ruke. Drugi način je da učite lјude u školi o virusima i bakterijama, da im objasnite da sapun može ukloniti ili ubiti ove patogene, a zatim da imate poverenje u njih, da oni sami misle o tome. Šta mislite, koja je metoda efikasnija?

Harari 3

Koliko je važno da zemlјe rade zajedno na širenju pouzdanih informacija?

Zemlјe moraju deliti pouzdane informacije ne samo o uskim medicinskim problemima, već i o širokom spektru drugih pitanja, od ekonomskog uticaja krize do psihičkog stanja građana. Pretpostavimo da neka zemlјa trenutno raspravlјa koju vrstu zaklјučaka treba da usvoji. Mora uzeti u obzir ne samo širenje bolesti, već i ekonomske i psihološke troškove zatvaranja. I druge su se zemlјe već suočile s ovom dilemom i isprobale različite politike. Umesto da deluje na osnovu čistih spekulacija i ponavlјa već učinjene greške, data zemlјa može ispitati koje su stvarne posledice različitih politika usvojenih u Kini, Republici Koreji, Švedskoj, Italiji i Velikoj Britaniji. Na taj način može donositi bolјe odluke, ali jedino ako sve ove zemlјe iskreno izveštavaju ne samo o broju bolesnih i mrtvih, već i o onome što se dogodilo s njihovim ekonomijama i mentalnom zdravlјu njihovih građana.

Razvoj veštačke inteligencije i potreba za tehničkim rešenjima najavili su da se uključe i privatne kompanije. Da li je u tom kontekstu još uvek moguće razviti globalne etičke principe i obnoviti međunarodnu saradnju?

Kako se privatne kompanije uklјučuju, postaje još važnije razvijati globalne etičke principe i obnavlјati međunarodnu saradnju. Neke privatne kompanije mogu biti motivisane pohlepom više nego solidarnošću, pa se moraju pažlјivo regulisati. Čak i one koje deluju dobronamerno nisu direktno odgovorne javnosti, pa je opasno dopustiti im da akumuliraju previše moći.

Ovo se naročito odnosi na nadzor. Svedoci smo stvaranja novih sistema nadzora širom sveta, od strane vlada i korporacija. Trenutna kriza bi mogla usloviti važan preokret u istoriji nadzora. Prvo, zato što bi se legitimisala i normalizovala upotreba alata za masovno nadgledanje u zemlјama koje ih do sada nisu prihvatale. Drugo, što je još važnije, bio bi to dramatičan prelaz sa nadzora „površine kože“ na nadzor „ispod kože“.

Ranije su vlade i korporacije nadgledale uglavnom vaše aktivnosti u svetu – gde idete, koga srećete. Sada su postale zainteresovane i za ono što se dešava u vašem telu, za vaše zdravstveno stanje, telesnu temperaturu, krvni pritisak. Takve biometrijske informacije mogu vladama i korporacijama reći mnogo više o vama nego ikad ranije.

Možete li predložiti neke etičke principe kako se ovi novi sistemi nadzora mogu regulisati?

U idealnom slučaju, sistemom nadzora trebalo bi da upravlјa posebno zdravstveno telo, a ne privatna kompanija ili službe bezbednosti. Organ zdravstvene zaštite treba da bude usko fokusiran na sprečavanje epidemija i ne bi trebalo da ima druge komercijalne ili političke interese. Posebno sam uznemiren kad čujem lјude koji upoređuju krizu COVID-19 sa ratom i pozivaju bezbednosne službe da je uzmu u svoje ruke. Ovo nije rat, nego zdravstvena kriza. Nema lјudskih neprijatelјa koje treba ubiti. Suština je u brizi o lјudima. Preovlađujuća slika o ratu je vojnik koji juriša sa puškom u rukama. Sada bi slika u našim glavama trebalo da bude medicinska sestra koja menja posteljinu u bolnici. Vojnici i medicinske sestre imaju vrlo različit način razmišlјanja. Ako želite da postavite nekoga da upravlja, ne postavlјajte vojnika, nego medicinsku sestru.

Organ zdravstvene zaštite treba da prikupi minimalnu količinu podataka potrebnih za uski zadatak sprečavanja epidemija, i ne bi smeo da deli ove podatke sa bilo kojim drugim državnim telom – posebno ne sa policijom. Ne bi trebalo ni da deli podatke sa privatnim kompanijama. Trebalo bi osigurati da se podaci prikuplјeni o pojedincima nikada ne upotreblјavaju kako bi se njima naštetilo ili manipulisalo – na primer, da vodi do gubitka posla ili osiguranja.

Organ zdravstvene zaštite može učiniti dostupnim podatke naučnim istraživanjima, ali samo ako su plodovi ovog istraživanja čovečanstvu slobodno dostupni i ako se eventualni profiti reinvestiraju u pružanje bolјe zdravstvene zaštite lјudima.

Za razliku od svih tih ograničenja u delјenju podataka, pojedincima bi trebalo dati što veću kontrolu nad podacima prikuplјenim o njima samima. Oni bi trebalo da budu slobodni da pregledaju svoje lične podatke i imaju koristi od njih.

Konačno, iako bi takvi nadzorni sistemi verovatno bili nacionalnog karaktera, različiti organi zdravstvene zaštite morali bi sarađivati jedni sa drugima kako bi sprečili epidemije. Budući da patogeni ne poštuju državne granice, ukoliko ne kombinujemo podatke iz različitih zemalјa, biće teško uočiti i zaustaviti epidemije. Ako nacionalni nadzor vrši nezavisni organ zdravstvene zaštite, koji nema politički i komercijalni interes, vlastima u takvim državama bilo bi mnogo lakše da sarađuju na globalnom nivou.

Harari 4

Govorili ste o nedavnom brzom pogoršanju poverenja u međunarodni sistem. Kako vidite duboke promene multilateralne saradnje u budućnosti?

Ne znam šta će se desiti u budućnosti. To zavisi od izbora koje donosimo u sadašnjosti. Zemlјe mogu da se odluče da se takmiče za oskudne resurse i da vode egoističnu i izolacionističku politiku, ili mogu da odluče da jedna drugoj pomažu u duhu globalne solidarnosti. Ovaj izbor će oblikovati i tok sadašnje krize i budućnost međunarodnog sistema u godinama koje dolaze.

Nadam se da će države izabrati solidarnost i saradnju. Ne možemo zaustaviti ovu epidemiju bez bliske saradnje zemalјa širom sveta. Čak i ako određena zemlјa uspe da na neko vreme zaustavi epidemiju na svojoj teritoriji, sve dok epidemija nastavlja da se širi negde drugde, mogla bi se vratiti svuda. Još gore, virusi neprestano mutiraju. Mutacija virusa bilo gde u svetu može ga učiniti zaraznijim ili smrtonosnijim, dovodeći u opasnost celo čovečanstvo. Jedini način na koji zaista možemo da se zaštitimo jeste pomaganje u zaštiti svih lјudi.

Isto je i sa ekonomskom krizom. Ako svaka zemlјa vodi računa samo o svojim interesima, rezultat će biti ozbilјna globalna recesija koja će pogoditi sve. Bogate zemlјe poput SAD-a, Nemačke i Japana propadaće na jedan ili drugi način, ali siromašnije zemlјe u Africi, Aziji i Latinskoj Americi mogu se potpuno urušiti. SAD za svoju ekonomiju može priuštiti paket pomoći od dve milijarde dolara. Ekvador, Nigerija i Pakistan nemaju takve resurse. Potreban nam je globalni plan ekonomskog spasavanja.

Nažalost, za sada ne vidimo ništa slično snažnom globalnom liderstvu koje nam je potrebno. SAD, koje su delovale kao svetski lider tokom epidemije ebole 2014. godine i finansijske krize 2008, odustale su od tog posla. Trampova administracija je jasno stavila do znanja da se brine samo za SAD, napustila je čak i svoje najbliže saveznike u Zapadnoj Evropi. Čak i ako SAD sada smisle nekakav globalni plan, ko bi im verovao i ko bi sledio njihovo vođstvo? Da li biste pratili lidera čiji je moto „Prvo ja“?

Ali, svaka kriza je i prilika. Nadajmo se da će trenutna epidemija pomoći čovečanstvu da shvati akutnu opasnost koju predstavlјa globalno nejedinstvo. Ako zaista ova epidemija rezultira bližom globalnom saradnjom, to će biti pobeda ne samo protiv virusa korona, već i protiv svih ostalih opasnosti koje prete čovečanstvu – od klimatskih promena do nuklearnog rata.

Govorite o tome kako će izbori koje donosimo sada uticati na naša društva ekonomski, politički i kulturno, u godinama koje dolaze. Šta su ovi izbori i ko će biti odgovoran za njihovo donošenje?

Suočeni smo sa mnogim izborima. Ne samo izbor između nacionalističkog izolacionizma i globalne solidarnosti. Drugo važno pitanje je da li bi lјudi podržavali uspon diktatora, ili bi insistirali na tome da se s vanrednim situacijama bave na demokratski način? Kada vlade troše milijarde da pomognu neuspešnim preduzećima, da li bi uštedele velike korporacije ili mala porodična preduzeća? Kako lјudi prelaze na posao od kuće i komuniciraju putem interneta, da li će to rezultirati kolapsom organizovanog rada ili bismo videli bolјu zaštitu prava radnika?

Sve su to politički izbori. Moramo biti svesni da se sada suočavamo ne samo sa zdravstvenom krizom, već i sa političkom. Mediji i građani ne bi smeli sebi da dozvole da budu potpuno ometani od epidemije. Naravno da je važno pratiti najnovije vesti o samoj bolesti, koliko lјudi je danas umrlo? Koliko lјudi je zaraženo? Ali jednako je važno obratiti pažnju na politiku i izvršiti pritisak na političare da rade ispravne stvari. Građani bi trebalo da vrše pritisak na političare da deluju u duhu globalne solidarnosti; da sarađuju sa drugim zemlјama, a ne da se međusobno okrivljuju, da raspodelјuju sredstva na fer način, da se trude da očuvaju demokratsku kontrolu i ravnotežu – čak i u hitnim slučajevima.

Sve što možeš danas, ne ostavljaj za sutra. Koga god da izaberemo za vladu u narednim godinama, neće moći preokrenuti odluke koje se donose sada. Ako postanete predsednik 2021. godine, to je kao da ste došli na zabavu kada je već gotova i jedino što vam preostaje jeste da operete prlјave sudove. Ako postanete predsednik 2021. godine, otkrićete da je prethodna vlada već podelila na desetine milijardi dolara i da vi imate čitavo brdo dugova za otplatu. Prethodna vlada je već restrukturirala tržište rada i ne možete ponovo početi ispočetka. Prethodna vlada je već uvela nove sisteme nadzora i oni se ne mogu ukinuti preko noći. Zato ne čekajte do 2021. Pratite šta političari trenutno rade.

Izvor: The UNESCO Courier

SVE JE FIZIKA
Miša Bracić
MisaBracic portret