Raketa-nosač Antares kompanije Orbital Sciences (OSC) eksplodirala je šest sekundi posle poletanja sa lansirne rampe 0A kosmodroma Wallops u Virdžiniji. Na vrhu RN nalazio se automatski teretni brod Cygnus koji je trebao u misiji CRS-3 da na američki segment Medjunarodne kosmičke stanice (MKS) donese oko dve i po tone materijala neophodnog za život astronauta i nastavak programa naučnih istraživanja.


Prvi pokušaj lansiranja je odložen u ponedeljak, 27. oktobra jer se jedan brod našao u zabranjenoj zoni. Sledeći pokušaj je usledio u utorak, 28. oktobra 2014. U 18:22h po lokalnom vremenu, raketa je krenula sa lansirne rampe kosmodroma MARS (skraćenica od “Srednje-atlantske regionalne kosmičke luke”) na ostrvu Wallops. Samo šest sekundi kasnije, na snimku direktnog prenosa lansiranja, video se veliki bljesak na dnu rakete-nosača. Ona je zastala, a onda krenula natrag prema lansirnoj rampi gde je usledila jaka eksplozija. Prvobitni izveštaji govore o velikom oštećenju rampe, ali na sreću bez ljudskih žrtava.

Ant3

Ant2

Ovo je bilo pvo lansiranje modifikovane RN Antares 130 sa pojačanim drugim stepenom koji omogućava lansiranje većih korisnih tereta. Za sada, nema indikacija da su ove modifikacije izazvale eksploziju rakete, koje se desilo dok je radio prvi stepen. Ovo je inače bilo peto lansiranje RN Antares koja je razvijena prvenstveno za lansiranje automatskih teretnih brodova Cygnus. Oni, skupa sa brodovima Dragon kompanije SpaceX, u okviru NASA-inog komercijalnog programa CRS snabdevaju američki deo MKS. Prema ugovoru sa NASA-om iz 2008. kompanija OSC treba da obavi osam “snadbevačkih” misija na MKS, dok je NASA nedavno produžila ugovor sa obema kompanijama na nastavak programa CRS do 2020.  

Prvi stepen RN Antares je razvijen u ukrajinskom konstruktorskom birou “Južnoe” na bazi prvog stepena rakete “Zenit”. On koristi dva raketna-motora AJ26-58, koji predstavljaju američke modifikacije starih ruskih motora NK-33 korišćenih za (neuspešna) lansiranja sovjetskih mesečevih raketa N1 ranih 70-ih. Sada, pored Antaresa, NK-33 se koristi i na novoj lakoj ruskoj RN “Sajuz 2.1v”. Zanimljivo je da maja 2014. testiranja jednog motora AJ26 završeno neuspehom, ali se za sada nezna dali je to povezano sa eksplozijom na Wallopsu.

Ant4

Kosmodrom MARS na ostrvu Wallops je komercijalni lansirani centar. Pored rampe 0A, tamo se nalazi još jedna lansirna platforma 0B. Ona se medjutim koristi samo za lansiranje manjih raketa na čvrsto gorivo tipa Minotaur (takodje kompanije OSC) i ALV X-1 (kompanije AT, ova raketa je za vreme poslednjeg lansiranja 2008. uništena jer je počela da skreće sa kursa).

Ovo je inače bilo šesto lansiranje sa rampe 0A kosmodroma Wallops od oktobra 1995. kada je sa nje prvi put lansirana RN Conestoga 1620. Tada je takodje došlo do eksplozije rakete, ali rampa nije nastradala. Posle toga, uključujući ovaj poslednji start, sa ove rampe je lansirano pet Antaresa kompanije OSC.

Ant5

Za vreme finalnih lansirnih operacija, 15 minuta pre paljenja motora, kosmički brod Cygnus je

prebačen na autonomno napajanje, dok su sistemi rakete Antares prešli na interni električni sistem pet minuta kasnije. Odbrojavanje, u žargonu NASA-e poznato kao “kauntdaun” (countdown) je započelo tri minuta pre poletanje, dok su minut kasnije rezervoari prvog stepena dovedeni pod pritisak. To je poslednji korak pre početka upumpavanja goriva i oksidatora u gorivne ćelije raketnih motora. Kada je odbrojavanje došlo na nulu, oba motora AJ26 su aktivirana. Raketa je 2,2 sekundi kasnije počela “uspon” pored lansirnog tornja. Medjutim, šest sekundi posle aktiviranja motora, videla se promena u boji plamena, donji deo rakete je eksplodirao a njen ostatak, uključujući teretni brod Cygnus pao natrag na rampu i eksplodirao.  

Ant6

Ovo je trebao da bude treći let Cygnusa prema MKS i poslednji ovogodišnji start RN Antares, uz sledeći planiran 1. aprila 2015. Kako će analiza neuspešnog lansiranja potrajati, a popravka rampe 0A oduzeto dodatno vreme, sasvim je izvesno da će sledeće lansiranje rakete Antares sa teretnim brodom Cygnus biti odloženo.

Ant7

Ovo je trebalo da bude 68-smo kosmičko lansiranje u 2014, i dvadeseto u SAD.  

Ovaj neuspeh se neće odraziti na funkcionisanje američkog dela MKS, jer na stanici ima dovoljno zaliha neophodnih materijala za nekoliko meseci. Pored toga, početkom decembra planirano je spajanje teretnog broda Dragon.

Oko Kosmičke stanice se inače odvija vrlo živa aktivnost. Posle dva američka i jednog ruskog izlaska u otvoreni kosmos, prošle nedelje se od MKS odvojio privatni teretni brod Dragon koji je vraćen na Zemlju sa rezultatima istraživanja obavljenih u modulima američko-medjunarodnog dela stanice. Danas (sreda, 29. oktobar 2014.), sa Bajkonura prema MKS treba da poleti ruski teretni brod “Progres M-25M” sa oko 2,tone opreme, hrane, vode, vode i vazduha za ruski deo stanice. Zanimljivo je da će prvi put za lansiranje teretnih bordova “Progres” biti korišćena raketa-nosač “Sajuz 2.1a”. Nekoliko nedelja kasnije, 24. novembra 2014. prema MKS kreće rusko-italijansko-američka posada u misiji MKS-42/43.

 

 


U Nasinoj bazi eksplodirala raketa za ISS

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: