Jeste li se ikada upitali što to potakne ljude da napišu tekstove za Astronomski magazin i gdje ih pišu. Novac sigurno nije dovoljno dobar razlog. Naime Saša i ja već godinama imamo čvrste, nepisane dogovore, da za AM pišem članke iz nekih samo nama znanih razloga. Saša mi svakih nekoliko mjeseci povisi naknadu za taj posao, ponekada i za preko 100% odjednom.

Problem financijske prirode je u tome što nikada nismo definirali početni iznos nego se povišica odnosi na početnu poziciju koja iznosi 0.00 EUR po članku. Čitali ste Alan Forda pa znate o čemu pričam. Ono što ne znate je gdje pišem članke! Ponekada u dnevnoj sobi, ponekada na terasi galerije (spavaće sobe) u Istri, ponekada na 20 m visokoj kuli u starom gradu u Dvigradu, ponekada na Marcelinoj terasi u Zagorju, ponekada u automobilu tek metar ili dva od mora u dubokoj hladovini.

Činim to onda kada mi odgovara, kada se osjetim da imam vremena (između drugih obveza) i volje za nakucati tih nekoliko rečenica teksta...

Kakve veze ima to gdje ja pišem o astronomiji i astronautici s istima? Pa eto da nema prizora koje gledate na ilustracijama vjerojatno ne bi ni bilo tekstova s mojim potpisom. U svakom slučaju ovi se retci kucaju uz miris mora i šum vjetra i valova.

O čemu ću danas pisati ne zna nitko pa ni ja, to samo dođe a more je poticaj. E da, jeste li ikada dočekali sumrak na obali neke slatke uvalice kada se more potpuno smiri a zvijezde se ocrtavaju trepereći na njemu. Niste? Ljeto je došlo, ako vas put nanese do mora nemojte to propustiti.

Uostalom još uvijek nisam vidio zeleni bljesak, morat ću često navečer biti kraj mora a vi ćete nakon toga čitati poneku informaciju o tome što se događa na nebu iznad nas.

Nadam se kako neću biti sam pod zvijezdama već u društvu preljepe žene modrih plavih očiju koju je dio vas i upoznao...