13. oktobar. 2009.

Kontroverzni roboti gutaju biomasu i stvaraju nezavisnu energiju

robot 

EATR će uzimati biljke svojom robotskom rukom, usitniti ih mini mikserom, i spaliti ih u svjim komorama parnog motora radi dobijanja energije za kretanje i rad.

Bez obzira koliko neki robot bio inteligentan, lepo je znati da jednim pokretom i isključivanjem iz zida možeš da držiš pobunu robora pod kontrolom. Ali avaj – ne više! Nove kohorte robota koji proizvode energiju gutajući organsku materiju mogle bi da označe početak vladavine potpuno autonomnih mašina.

Prvi talas robota koji može da sažvaće biomasu konstruisan je za sigurne, spore i dugotrajne poslove, kao što je nadzor, čišćenje minskih polja, ili praćenje kanalizacionih cevi i drugih lokacija koje su previše mračne da bi mogle da se koriste solarne ćelije. Uzmimo npr. EcoBot II, mašinu veličine daira koja se hrani muvama, napravljenu u Bristolskoj laboratoriji za robote u Engleskoj. Inženjeri hrane ovog robota muvama iz ruke, a on ih vari u mikrobskim gorivim ćelijama – rezervoarima sa kašom bakterija i kiseonika – koji pretvaraju insekte u električnu struju. Obrok od osam muva dovoljan je za vožnju od dva metra.

EATR (Energetically Autonomous Tactical Robot), vojni istraživački robot veličine „Yuga“, biće još aktivniji. Koncept vozila koje finansira DARPA a proizvodi Roberd Finkelstein iz „Robotic Technology Inc.“ iz Washingtona, koristiće kamere i radarske senzore za pronalaženje grančica i lišća. Zatim će pokupiti tu hranu i ubaciti je u komoru za sagorevanje koju je projektovao inženjer Harry Schoell (koji je 2008. dobio nagradu PopSci za pronalazaštvo), i nazvao je „Cyclone“. Schoellov parni motor ima snagu od 16 konjskih snaga, može da radi na sve što može da gori, a EATR može da pređe oko 150 km sa 68 kg vegetacije. Timovi i EcoBota i EATR-a trenutno rade na razvoju softvera koji bi pomogao robotima da sačuvaju energiju tokom posnog perioda, a kompletan prototip EATR-a bi mogao da bude predstavljen već 2011. godine.

Onima koji se plaše čak i pomisli na nezavisne i proždrljive robote, inženjeri poručuju da ne brinu, jer su njiihovi ljubimci programirani da grabe zalogaje koji po obliku, boji i teksturi podsećaju na lišće. „Neće moći da jedu čokoladne torte, jer je jednostavno ne prepoznaju kao hranu,“ teši nas Finkelstein. „A potpuno sam siguran da neće po dvorištu da juri kučiće i mačiće“.

Pročitajte više:

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: