Čuli ste za planetu Mars? Naravno, inače ne bi ste bili s Zemlje. Čuli ste i za Marsovce, iako ih nitko još nije vidio ponekada nam se čini kako tu oko nas na Zemlji ima jako puno „marsovaca“. Nije vam nepoznato ni da se Mars počesto naziva „crvenom planetom“, golim okom na nebu izgleda kao crvenkasta zvijezdica (jeste li ju vidjeli?). Skoro pa nema dana a da negdje u medijima ne pročitamo nešto o Marsu. Znate li da je glavni grad Egipta (Kairo) dobio naziv po Marsu? Arapi su naime poznavali Mars i nadjenuli mu naziv „Al-Kahira“, odatle podrijetlo Kaira. Mars je duplo manji od Zemlje, njegov je promjer 6700km. Oko Sunca kruži po elipsi karakteristika 250x207 milijuna km, a za jedan krug oko zvijezde treba mu 687 Zemaljski dana (Marsova godina traje dvije Zemaljske). Oko svoje osi okrene se za nešto više od 24 i pol naših sati. Dan se na Marsu naziva SOL. Što se temperatura tiče one se ljeti na ekvatoru kreću od +20°C a zimi na polovima do -153°C. Vjetrovi su česta pojava na Marsu, za vrijeme vjetrovitih sezona oni pušu brzinama i do 100m/s (skoro trećina brzine zvuka!) a znaju zahvatiti i više od pola planete kada kažemo da se radi o pješčanim olujama obzirom na velike količine pijeska koji se podigne u atmosferu. Zbog čestica pijeska atmosfera na Marsu nije „plava“, već ima nijanse ružičaste boje. Oblaci raznih vrsta i oblika nalaze se visoko u atmosferi. Postoje nedovoljno potvrđene indicije da tamo čak pada i snjeg. Zemljani su na Mars odaslali desetine i desetine robotičkih sondi, više od polovine njih nije odradilo svou zadaću. Čovjek nažalost još desetljećima neće kročiti na njegovo tlo. Ipak jednog dana kada dođemo tamo imati ćemo potrebu Mars pretvoriti u gostoljubivo mjesto za život, ne samo u skafanderima i hermetički zatvorenim modulima već i bez njih. Danas postoje dokazi kako se na Marsu nalaze velike količine vode, što ispod polarnih područja što ispod površine u velikim prirodnim rezervoarima. Kada bi složenim tehničko-geološkim procesima uspjeli provesti teraformiranje planete, što bi u konačnici dovelo do podizanja temperature, uspostavljanja atmosfere, nastanka rijeka i oceana te vegetacije, Mars bi postao mjesto pogodno za život čovjeka ali i biljnog te životinjskog svijeta kakvog poznajemo i na Zemlji.
Još uvijek nismo sigurni kada je i da li je Mars nekad nalikovao Zemlji. Konfiguracija njegove površine i indicije koje smo dobili zahvaljujući robotima na tlu i u orbiti ukazuju da je to nekada bio plavi planet, poput Zemlje danas. Postoje i fotografije reljefa na kojima se čini da tekuća voda i danas ponegdje pronađe put na površinu. Maštu astrobiologa posebno golica činjenica o pronalasku metana u atmosferi. Kako je riječ o nestabilnom plinu on je morao nastati u posljednjih nekoliko stotina godina. Isključeni su vulkani i udari asteroida, a kao moguć uzrok nastanka metana vrlo se slatkoriječivo zagovaraju teorije o njegovom biološkom porijeklu. Iako je Mars mala planeta na njemu je smješteno najvišlje brdo u Sunčevom sustavu. Zidovi grotla ugaslog vulkana Olympus Mons visoki su 27km! S druge strane sustav povezanih depresija poznat pod nazivom Valles Marineris dug je preko 4000km i dubok preko 7km. Markantni „Veliki kanjon“ (SAD) u usporedbi s njime izgleda poput dječje igračke, a Mount Everest i Himalaje kao tek omanja brdašca prema Olympus Monsu. Možda će tek neke daleke generacije naših potomaka zaista moći stajati na obalama oceana susjedne planete i diviti se pejzažima koji će pomalo biti nalik Zemaljskim ali ipak drugačijima. Zahvaljujući znanosti i tehnici mi danas možemo pretpostaviti kako bi Mars jednom u budućnosti mogao izgledati. Do tada, čuvajmo ovaj jedini plavi svijet u svemiru kojeg poznajemo.
Za one najhrabrije koji se odluče izaći vani pod ledeni zvjezdani pejzaž, Mars tijekom veljače izlazi nad istočnim horizontom oko 21h navečer, sat vremena kasnije već je lijepo vidljiv golim okom kao crvenkasta zvjezdica u zviježđu Lava.
