Hayabusa 2 u lovu na komet 1998 KY26 pronašla napuštenu Sovjetsku svemirsku letjelicu Phobos 1
Za nekih pet godina saznati ćemo jesu li ovaj naslov i podnaslov bili samo mogućnost ili stvarno stanje na terenu. Krenimo redom, jer ova priča zaslužuje da se ispriča u cijelosti.
Sovjetski savez je 07.06.1988., a zatim i 12.06.1988. ka Marsu i njegovom prirodnom mjesecu Fobosu lansirao dvije velike svemirske letjelice. Phobos 1 i Phobos 2 krenuli su najambiciozniju misiju put crvenog planeta. Dan danas to su najmasivnije svemirske letjelice ikada upućene van Zemljine orbite. Samo za sinopsisni pregled svih instrumenata i zadataka misije s subsondama, penetratorima, landerima, kapsulama trebalo bi nam poprilično prostora. Phobos 2 je obavio dijelomično uspješnu misiju no otkazom dva od tri brodska računala misija je na kraju izgubila kontakt s Zemljom 27.03.1989. ostavši zarobljena negdje u orbiti oko Marsa. Phobos 1 je pak prestao s radom još i prije dolaska na cilj i to zbog pogrešno koncipirane sekvence radnih naredbi poslanih s Zemlje. Kasnijom istragom ustanovljen je propust operatera koji nije prethodno provjerio odnosno prilagodio računalne naredbe poznatom programskom problemu. Phobosu 1 od tada se gubi svaki trag u međuplanetarnom bespuću. Pokušaji lociranj teleskopima s zemlje na očekivanoj putanji nisu dali rezultata.
Hayabusa 2 je Japanska međuplanetarna letjelica lansirana 03.12.2014. Nasljednica prethodne, uspješne, misije Hayabusa 1 koja je tijekom svojeg radnog vijeka proživjela pravu inženersko-znanstvenu odiseju, cijelo vrijeme na ivici gubitka misije (pravi svemirski triler). Hayabusa 2 za primarnu misiju imala je istraživanje i uzorkovanje materijala s NEO asteroida 162173 Ryugu. To je obavljeno u vremenu od srpnja 2018. do studenog 2019. Uzorci tla stigli su na Zemlju u specijalnoj kapsuli 05.12.2020. Misija Hayabuse 2 je tada produžena barem do 2031. Nakon promjene putanje i šestogodišnjeg putovanja, tijekom lipnja ove godine posjetila je asteroid 98943 Torifune (na iznenađenje astronoma i ovdje se radilo o „krumpirastom“ obliku nebeskog tijela maksimalnog promjera petstotinjak metara). Novi zadatak je posjet tkz. tamnom kometu 1998 KY26. Susret s predstavnikom ove zagonetne nebeske skupine planiran je za lipanj 2031.
Nebesko tijelo iz skupine tkz tamnih kometa pod oznakom 1998KY26 otkriveno je 1998. godine s zvjezdarnice Kitt Peak u Arizoni. Radi se o neuobičajno sjajnom (!) nebeskom tijelu, koje reflektira čak 50% Sunčeve svjetlosti od svoje površine (za usporedbu, naš Mjesec reflektira tek 12% primljene svjetlosti). Tijelo je promjera svega desetak metara, nalazi se unutar Marsove orbite te rotira oko svoje osi jednom u svakih pet minuta. Godine 2023. taj je objekt, zajedno s još trinaestero drugih ušao u malu skupinu „tamnih kometa“. Svima je zajedničko da se nalaze između orbita Venere i Asteroidnog pojasa te pokazuju promjene kretanja koja se ne mogu pripisati poznatim zakonima gibanja nebeskih tijela uzrokovanim gravitacijskim silama. To nije neuobičajno kod kometa gdje mlazovi plina i prašine izbijaju iz jezgre kometskog tijela. Mali je „problem“ što kod ove skupine ti mlazovi nisu uočeni! Sada dolazimo na vrhunac radnje koji priliči znanstvenoj fantastici.
Rekli smo kako je Phobos 1 velika i masivna letjelica, preko 6.200kg mase! Desetak metara maksimalne dužine preko fotonaponskih panela, baš kao i izmjereni promjer kometa 1998KY26. Nalazi se u orbiti oko Sunca koja se podudara s putanjom gdje je Phobos 1 mogao završiti. Adam Hibberd (Initiative for Interstellar Studies, London) i Abraham Loeb (Harvard astronomy department, Cambridge) izračunali su kako je Sovjetska međuplanetarna letjelica u svojim rezervoarima imala dovoljno goriva da se curenjem goriva iz rezervoara ili nekontroliranom aktivacijom raketnih motora mogla postaviti na orbitu koja odgovara orbiti 1998KY26!. Visok albedo (refleksija svjetlosti) objašnjiv je konstrukcijom letjelice i njene oplate te fotonaponskim panelima. Brzina rotacije oko svoje osi također je sasvim moguća za napuštenu letjelicu. Dio astronoma smatra kako takav scenario nije realan, no ovi podaci nipošto ne isključuju takvu mogućnost. Za pet godina saznati ćemo je li ovaj zagonetni tamni komet napušten artefakt naše civilizacije ili nešto drugo. Ukoliko se ustanovi da se radi o Phobosu 1, jesu li i drugi pripadnici ove vrste nebeskih tijela umjetnog porijekla ili se pak radi o prirodnim objektima za koje pojedini znanstveni radovi govore kako bi mogli biti svojevrsne banke životne panspermije.