Naš zvjezdani grad je veći, masivniji i bogatiji nego što smo mislili!
Sunce je samo jedna od mnogobrojnih zvijezda koje tvore skupinu sunaca – našu galaktiku. U zagonetnim nišama čovjekova uma pod nazivnikom kulture općeg znanja pronaći ćemo informacije kako je naša spiralna galaktika (Mliječni put) dom za nešto više od dvije stotine milijardi zvijezda. Promjer joj iznosi oko 100.000 svjetlosnih godina (ly) sa „zadebljanjem“ od tridesetak tisuća svjetlosnih godina u središtu galaktike. Kažemo kako je najteže je vidjeti samoga sebe, slično je i u svemiru. I dok o susjednim galaktikama imamo točne informacije što se tiče njihova izgleda (tip galaktike) i veličine, o našem zvjezdanom gradu znamo najmanje. Problem je u tome što iz našeg kuta gledanja vidimo samo dio Mliječnog puta te zapravo nagađamo kako izgleda ostatak. Prema danas aktualnim saznanjima čini se kako je naš zvjezdani dom zapravo prečkasta spiralna galaktika sa samo dva velika spiralna kraka.
Naj(NE)preciznija današnja procjena promjera Mlječnog puta kaže kako on iznosi bezmalo dvostruko više (180.000 ly). Te se dimenzije odnose samo na vidljivu tvar. Ubacimo li tu i „tamnu tvar“ dimenzije Mliječnog puta su bar dva do tri puta veće! Smatramo kako se halo tamne tvari proteže čak i do 300.000 ly od središta galaktike. Broj sunaca je između sto i četiristo milijardi. Najmanje u istom rangu kvantitete kreće se i broj planeta mada se već sada čini kako je broj planeta znatno veći nego broj zvijezda. Znanjem i informacijama kojim raspolažemo procjenjujemo kako vidljiva tvar čini svega desetak postotaka Svega što se u galaktici nalazi! Značajne „količine“ tamne tvari nalaze se ispod i iznad galaktičke ravnine (tkz. „galaktički halo“).
Tamna tvar se tu sa nama igra skrivača u kuglastim skupovima zvijezda koji ima više od dvije stotine. Znamo da je Tvar tamo, ne vidimo ju, ne mjerimo ju, ne osjećamo ju ali putem posrednih dokaza znamo da nam se „smije u lice“. Zasad, jer baš kao i u dječjoj igri skrivača i oni najbolje sakriveni prije ili poslje izađu na vidjelo. Mi se pak nalazimo nekih 25.000 do 27.000 ly daleko od centra (u kojem je ogromna, ekstra masivna crna rupa) i to smo područje samoprozvali Orionovim krakom. Nama i našim najbližim susjednim zvijezdama treba oko 240 milijuna zemaljskih godina za jedan puni krug oko centra galaktike. Taj vremenski period nazivamo galaktička (kozmička) godina. Hoće li vam išta značiti podatak kako masu Mliječnog puta procjenjujemo na vrijednost između 5.8 i 8.5 x 10¹¹ Sunčevih masa? Teško da hoće, baratanje tako enormno velikim brojevima nadilazi naše perceptivne mogućnosti i zaista služi samo u matematici primjenjene znanosti. Ono što možemo vidjeti i o čemu možemo maštati je blijeda svjetlosna koperna, trag naše galaktike, na noćnom nebu. Poput zamamne zvjezdane sluzi plina i prašine, poznatih i nepoznatih prirodnih sila, uzroka i posljedica, bezbrojnih točkica svjetla kao omamljivi svjetlosni dah u noćnoj tmini polegnut stoji difuzni trag naše galaktike – Mliječnog puta. Za načiniti ovaj veličanstven prizor (i nas kao očevice!) svemiru je bilo potrebno 13.8 milijardi godina! Izađite večeras pod nebeski svod i uhvatite magiju zvijezda svojim očima, umom i srcem.
