Astronautika: misije

Shenzhou 10 (神舟十号)
800px-Tiangong 1 drawing
Z39
Šenžhou-10

Misija sledeće kineske kosmičke posade planirana je u junu 2013. To je na XVIII kongresu KP Kine izjavio zamenik rukovodioca Kineskog programa pilotiranih kosmičkih letova Niu Hong Guang (Niu Hongguang). 

Kao i tokom prethodne misije, posada kosmičkog broda (KB) "Šenžou-10" će biti sastavljena od dva muškarca i jedne žene. Očekuje se da će dubleri prethodne misije "Šenžhou-9" Ne Haj Šen, Čžan Sjao Guan i lepuškasta Van Ja Pin biti članovi posade KB “Šenžou-10”. Zanimljivo je da je ova posada u stvari medju analitičarima kineske kosmonautike figurisala kao osnovna ekipa KB "Šenžou-9". Kao prvo, njen komandant je general-major Ne Haj Šen, inače komandant druge kineske pilotirane misije i dubler prvog kineskog kosmonauta Jan Li Veia. Drugo, nekoliko meseci pre misije KB "Šenžou-9" Van Ja Pin je predstavljena javnosti (uključujući i na našem sajtu) kao kandidatkinja za prvu Kineskinju u kosmosu.

Ona je naime medju pet finalnih kanidadtkinja (kasnije su odabrane dve) bila jedina koja ima dete, a uslov da prva Kineskinja u kosmosu treba da bude i majka, bio je jedan od osnovnih kriterijuma.  Onda se nešto desilo što je dovelo do rotacije posada, tako da je po svemu sudeći, mada nema oficijelnih potrvda za ovu pretpostavku, u kosmos u KB "Šenžou-9" tada ipak poletela rezervna posada.  

Tokom petog kosmičkog leta kineskih tajkonauta, koji će trajati 15 dana, planirano je spajanje KB sa orbitalnom laboratorijom (OL) "Tjangun-1" i serija naučno-istraživačkih eksperimanata.

Kao i tokom misije "Šenžhou-9" prošlog juna, planirana su dva spajanja - u automatskom i ručnom režimu. Prvo će KB pristati uz OL automatski, posle čega će tajkonauti preći u modul i obaviti prvi deo programa misije. Zatim će posada preći natrag u KB, odvojiti se od OL i posle kraćeg autonomnog leta obaviti još jedno spajanje, sada ručnim komandama.

Sledi završetak programa istraživanja u OL i nekoliko dana kasnije povratak na Zemlju. 
Zanimljivo je da je tokom protekle misije ručno spajanje obavio pilot broda Liu Van, a ne komandant pukovnik Czin Haj Pen.

Nezvanično saznajaemo da su upravo perfomanse Liu Vana koji je tokom treninga obavio 1800 ručnih spajanja bile jedan od faktora koji je doveo do rotacije posada "Šenžou-9". Kao što je poznato, u praksi ruskih ručnih spajanja komandant je uvek obavljao spajanje u kosmosu.

Program kosmičkih letova sa ljudskim posadama Kine se sastoji od tri etape. U prvoj etapi obavljene su tri prve misije kineskih tajkonauta, uz izlazak u otvoreni kosmos. Druga etapa, koja je u toku, obuvata spajanja u orbiti, dok će u trećoj fazi Kina sagraditi kosmičku stanicu. 

OL "Tjangun-1", koja od septembra 2011. kruži oko Zemlje i sa kojom su obavljena već spajanja bespilotnog broda "Šenžou-8" i broda 'Šenžou-9" sa tročlanom posadom, prvi je korak Kine na putu stvaranja velike kosmičke stanice.

Godine 2014. Kina planira lansiranje OL "Tjangun-2", mada ako resursi prve kineske orbitalne laboratorije dozvole moguće je produženje njene misije.

Sa drugom orbitalnom laboratorijom, izmedju ostalog kineski stručnjaci planiraju da ispitaju automatski transport materijala, uključujući i prepumpavanje goriva iz teretnog broda u rezervoare OL, slično teretnim brodovima "Progres".

Svojevremeno je bilo reči o ulasku Kine u program Medjunarodne kosmičke stanice, skupa sa SAD, Rusijom, EU, Kanadom i Japanom. Kasnije se, koliko zbog negativnih reakcija SAD, toliko i zbog unutrašnjih planova budućeg razvoja kosmičkog programa, Kina odlučila da posle 2020. sagradi sopstvenu kosmičku stanicu mase 60 tona.

Njen osnovni modul će imati masu 20-22t, dok će sa dve strane biti spojena dva laboratorijska modula. Ovaj koncept predstavlja umanjenu verziju sovjetsko/ruskog orbitalnog kompleksa "Mir".

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: