 |
 |
Deseci robotičkih misija na i oko Mjeseca, tucet astronauta koji su se nakratko prošetali i provozali njegovom površinom, nešto malo vrećica pijeska i kamenja dopremljenih na Zemlju, te stotine milijarde potrošenih USD sukus su astronautičkih istraživanja našeg prirodnog satelita. Znanstvenoj, tehnološkoj, društvenoj i inim vrijednostima usprkos. To ne bi bilo ni tako loše da se nakon početnog entuzijazma početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije jednostavno stalo i zaboravilo na Mjesec. Prolazila su desetljeća a Mjesec je pao u zaborav..Tek nedavno čovjek se ponovo zainteresirao za njega. Velike svemirske agencije pomalo su bojažljivo započele letove prema Mjesecu. Danas znamo za službene planove „velikih" koji namjeravaju u narednim desetljećima ponovo doći i ovaj puta i ostati na Mjesecu. No, diljem svijeta organizirani su mali timovi zanesenjaka, entuzijasta, sanjara (čitaj; ljudi koji su svo svoje znanje, zvanje i slobodno vrijeme upregnuli u jedan veliki cilj) okupljenih u timove u sklopu međunarodnog natjecanja Google Lunar X Prize. Svi oni imaju Mjesec u mislima a tehniku u rukama. Hoće li neki od tih timova uspjeti u „garažnim laboratorijama" (čitaj; nemogućim uvjetima) odraditi posao sklapanja Mjesečeva orbitera, landera, rovera..povezati se s privatnicima koji rade rakete (i ne samo njima) i uspješno dostići Mjesec.
Kakva li bi to senzacija bila da netko od njih uspije i pokaže kako se do drugih svjetova može i bez milijardi USD! Znadete li da okosnicu dva GLXP tima čine ekipe iz Hrvatske? Zavrijeđuju li ti ljudi makar „tapšanje po ramenu"? Što Vi mislite o tome?
Marino Tumpić