Astronautika: misije

roskosmosPrva verzija promene strukture agencije “Roskosmos” je završena. Prema novom planu, agencija treba da bude transformisana u državnu korporaciju sa izraženom vertikalnom strukturom. Na čelu Korporacije je Generalni direktor (trenutno najviša funkcija u “Roskosmosu” je – rukovodioc) koji će imati šest zamenika u sledećim sferama:

  • Vojna raketna tehnika
  • Medjunarodna saradnja
  • Eksploatacija kosmodroma
  • Satelitski sistemi
  • Sekretar i
  • Prvi zamenik.

Rad Generalnog direktora nadgledaće tzv. “posmatrački” savet i reviziona komisija. Savet treba da analizira efikasnost rada direktora korporacije, dok će Komisija kontrolisati finansije. Konačno, u novoj strukturi se nalaze Sekretarijat i Naučno-tehnički savet koji su podeljeni po sekcijama osnovnih delatnosti Korporacije.

Umesto Uprave “Roskosmosa” biće stvorena, ni manje ni više nego 17 departmenta i to za:
  1. Vojnu raketnu tehniku
  2. Sredstva lansiranja
  3. Pilotirane kosmičke komplekse
  4. Nazemnu infrastrukturu
  5. Naučna istraživanja
  6. Kosmičke i korporativne tehnologije
  7. Informacione tehnologije
  8. Automatske kosmičke komplekse
  9. Finansije
  10. Pravne poslove
  11. Intelektualne prava
  12. Kapitalnu gradnju
  13. Korporativne poslove
  14. Strateškog planiranja
  15. Međunarodne saradnje
  16. Kvaliteta i pouzdanosti i
  17. Department za rad sa osobljem korporacije.
U “Roskosmosu” kažu da je osnovni razlog za toliko departmenta da se izbegnu preklapanja u radu korporacije i eventualna izbegavanja odgovornosti.

Promena stukture “Roskosmosa” je u skladu za planovima reformi kosmičke privrede Rusije o kojima se već izvesno govori. Pre nekoliko nedelja je na primer najavljeno stvaranje sedam sledećih holdinga (OAO):

  • “Ruska kosmička korporacija”
  • “Ruska raketno-kosmička korporacija”
  • “Specijalni kosmički sistemi”
  • “Korporacija ‘Strateško raketno naouražanje’ “
  • “Korporacija ‘Informacioni satelitski sistemi’ “
  • “Ruski kosmički sistemi”
  • “Centar eksploatacije zemaljske i kosmičke infrastructure”.

Sada će ovoj grupi biti pridodat još jedan holding. Naime, iz holdinga “Ruska raketno-kosmička korporacija” biće izdvojena njena divizija “Gradnja raketnih motora” kao novi, osmi holding.  Izvan strukture holdinga ostaju Centar kosmičkih usluga, Naužno-tehnički kompleks, Centar za obuku kosmonauta i Eksperimentalni kompleks.

Vladimir_Popovkin
Vladimir Popovkin

Prve najave o transformisanju “Roskosmosa” iz Federalne kosmičke agencije u “Rusku kosmičku korporaciju” po uzoru na “Rosatom” najavaio je rukovodioc agencije Vladimir Popovkin pre dve nedelje, kada se obratio novinarima posle sureta sa premijerom Dmitrijem Medvedovim. Tada je takodje rekao da će završnu reč o ovom predlogu dati, pored Medvedeva I predsednik Vladimir Putin. Zanimljivo je da je transformacija agencije u korporaciju razmatrani još za vreme prethodnog rukovodioca “Roskosmosa” Anatolija Perminova. Tada je ideja odbačena jer bi to značilo stvaranje ogromne državne strukture sa toliko autonomnih aparata da ju je praktično nemoguće kontrolisati. Kao takva, državna korporacija nikome nebi bila potčinjena, pokrivala bi komercijalnu sferu ruske kosmičke industrije i to -  trošeći državni novac.  Takodje, činovnici u takvoj korporaciju mogu da rade do najviše 65 godina starosti, dok za rukovodioca korporacije nema starosne granice, dok njihove plate praktično niko ne kontroliše jer novac iz državnog budžeta dolazi u “paketu” za ruski kosmos.

Hoće li nova struktura ruske kosmičke agencije uticati na poboljšanje stanja u ovoj sferi? Možda na duže staze, medjutim ruska kosmička privreda se nalazi u “sistemskoj” krizi, koja je povezana sa kvalitetom proizvoda, posebno raketnih motora i sistema upravljanja, i ogromnim manjkom kvalifikovanih kadrova. Teško je očekivati da će ova mamutska struktura moći  da poboljša kvalitet proizvodnje kosmičkih elemenata i njihovog ispitivanja. Bojim se takodje da će se vrlo teško snaći na kosmičkom tržištu gde dominiraju relativno jednostavne i fleksibilne kompanije.

Pitanje je kako će ona uticati na konkurentonost koja je tako potrebna ruskoj kosmičkoj privredi. U SAD, na primer decenijama se na osnovu konkurencije džinova “Lokida” i “Boinga” odvijaju američki kosmički programi, dok se sada na scenu pojavljuju i minijaturne privatne kosmičke kompanije. U Kini, za to vreme, postoje dve krupne vertikalno integrisane strukture, jedna u Pekingu, druga u Šangaju.

Konačno, hoće li državne korporacija rešiti problem “ljudskog faktora” koji je u osnovi problema ruske kosmonautike? Vrlo teško, budući da je posle raspada SSSR-a došlo do masovnog odliva mozgova, starenja postojećeg stručnog kadra i, zbog pogrešne strateške politike, smanjenog upliva novih, mladih kadrova. Kosmos već decenijama nije na vrhu ruskih prioriteta. Plate u “Hruničevu”, koji je posle neuspešnog lansiranja dva satelita početkom avgusta smatram nekontrolisano stavljen na stub srama, su za trećinu manje u odnosu na prosečnu platu u Moskvi. Mladi logično odlaze tamo gde ima novca, motivacije i inspiratvinih projekata. Čak i sve stariji stručni kadrovi koji su ostali, zbog manjka novih projekata, rade na programima čije su osnove udarene pre nekoliko decenija, još u vreme Sovjetskog Saveza. A na staroj se slavi već odavno ne može živeti.

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: