Astronautika: misije

Heliocentrična opservatorija “Kepler” lansirana je pre 7 godina, ali je i pored brojnih problema ipak uspevala da se bavi svojim poslom – da traži zemljolike planate po Mlečnom putu. Čak je prošle godine proslavljeno otkriće 1.000. egzoplanete pomoću ovog teleskopa. Međutim, početkom ovog meseca je javljeno da je mašina u kvaru (ponovo!) i da se tehničari trude da ga povrate u život, iako mu je radni vek prorican na samo 3,5 godine. U vreme lansiranja, “Kepler” je imao najveće ogledalo lansirano van Zemljine orbite.

KAKO JE POČELO?

K1 

„Kepler“ je na lansiranju bio težak samo 1.041 kg. To je ništa, ali treba znati da je bio svrstan u Nasin „Discovery Program“ – u koji se ubrajaju i malci tipa „Mars Pathfinder“, „NEAR Shoemaker“ ili „MESSENGER“ – a koje sve karakteriše relativno mala cena i skroman budžet. Za konstrukciju je bila zadužena Laboratorija za mlazni pogon JPL, dok je za letne sisteme bio zadužen „Bell Aerospace“. Analizu naučnih podataka i razvoj zemaljskih sistema obavljali su stručnjaci iz „Ames Research Centra“. Iako je teleskop trebalo da radi 3,5 godine, veliki probleni sa pozadinskim šumom zvezda i same letilice zahtevali su dodatno vreme.

Zato je još 2012. godine objavljeno da će misija biti produžena do 2016. ali tokom leta 2012. uočeno je da je jedan od četiri reakciona točka, koji služe za fino podešavanje položaja teleskopa, prestao da se okreće, čime je čitava misija bila ozbiljno ugrožena. Onda je u maju 2013. iz funkcije ispao i drugi točak, pa je prikupljanje naučnih podataka postalo praktično nemoguće. 15. avgusta 2013. NASA je objavila da odustaje od daljih pokušaja popravke dva pokvarena točka, ali da je spremna da razmotri predloge naučne zajednice o alternativnoj misiji koja bi „potencijalno uključivala lov na egzoplanete, koristeći dva preostala točka i trastere“ [1].

U novembru 2013. prihvaćen je predlog K2 "Second Light", koji je uključivao detektovanje nastanjivih planeta oko manjih crvenih patuljaka. Šest meseci kasnije NASA je odobrila produženje misije, označene sada kao “K2”.

 K2

KAKO JE SADA

Tokom pokušaja redovnog vaspostavljanja radio-kontakta, „Kepler“ je 8. aprila ponovo zapao u „sigurnosni režim“ (najniži operativni režim), mada je razlog ostao svima nejasan.

Priroda problema ukazuje da se radilo o prolaznoj pojavi, koja je pokrenula lavinu lažnih alarma koji su verovatno opteretili sistem,“ izjavio je John Serra, jedan od „Bellovih“ softverski stručnjaka zaduženih za kvarove. Stručnjaci su povratili letilicu iz sigurnosnog režima 10. aprila, da bi sledećih 12 dana simultano ispitivali problem i radili na osposobljavanju opservatorije Na sreću, kvar je otklonjen, i 22. aprila u 8:30 PTD teleskop je nastavio svoju „K2“ misiju potrage za planetama van našeg sistema.

Stručni tim je započeo sekvencu povratka letilice – koja je otkrila otprilike polovinu svih do sada poznatih egzoplaneta – krajem utorka, 19. aprila. Proces je obuhvatao niz koraka koje je trebalo izvesti u toku naredna dva dana. Tabele sa naučnim ciljevima – uključujući one koje nalažu gde i kada teleskop treba da gleda – bili su reloudovani i potvrđeni, resetovani su brojači i konstante, i stvorene su nove komandne sekvence, testirane i aploudovane da bi kasnije mogle biti startovane u kampanji. Tako je letilica ponovo postala spremna za naučne operacije, startujući i zvanično novu kampanju gravitacionog mikrolensinga „K2“, poznatu kao „Kampanju 9” ili “C9”[2].

Tokom prekjučerašnjeg kontakta deep-space mreže DSN sa letilicom, inženjeri zaduženi za planiranje leta iz „Bell Aerospace“ i „Laboratorije za atmosfersku i kosmičku fiziku“ (LASP) sa Univerziteta Kolorado, oba locirana u Boulderu, naredili su trasterima da usmere teleskop ka centru naše galaksije da bi počeo prikupljanje podataka za „C9“.

„K2“ mikrolensing tim i opservatorije sa Zemlje sarađaju na globalnom eksperimentu „C9“ prikupljajući podatke o egzoplanetama koji bi eventualno bili interesantni za opservatorije sa velikim teleskopima na Zemlji, kao što su 10-metarski uređaji na Keckovoj opservatoriji na Mauna Kei, na Havajima. Podaci koji će biti prikupljeni tokom trodnevne kampanje koja će započeti 24. maja biće potom poslati na Zemlju, te će se naučnicima pružiti mogućnost da isto vidno polje koje pokriva „Kepler“ istražuju i oni sa Zemlje.

Period posmatranja će se završiti 1. jula, kada će galaktički centar izaći iz vidnog polja teleskopa “K2“ će tada započeti „Kampanju 10“, koja će omogućiti istraživanje potpuno novog seta interesantnih astrofizičkih ciljeva.

 K3


[1] Ipak, inženjeri su naučili da stabilizuju „Keplera“ u kosmosu koristeći samo dva preostala točka i pritisak Sunčeve svetlosti, što je i omogućilo nastavak misije.

[2] Aktivnosti „K2“ su podeljene u 90-dnevne „kampanje“.

 

O misiji KEPLER

Periodni sistem vansolarnih planeta

Najmanja vansolarna planeta!

Kako se traže vansolarne planete

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: