Astronautika: istorija

Reagujući na komentar čitaoca dragan1 autor člnaka "Početak kosmičke ere", Grujica Ivanović je poslao sledeći tekst:

Veliko hvala.

Naravno, cenjeni gospodin koji je poslao komentar je u pravu. Kao i Amerikanci, Rusi su takođe imali, kako je to Čertok napisao u memoarima "Rakete i ljudi" - 'svoje Nemce'. Istina, sa izezutkom jednog stručnjaka za kontrolu upravljanja letom rakete, ostali Nemci koji su deportovani u SSSR su pripadali drugoj ili trećoj kategoriji u odnosu na Fon Braunov tim koji je prebačen u SAD. Uglavnom su to bili tehničari i mehaničari, mada bilo je i inženjera. Mislim da je među njima bio jedan doktora nauka.

Karaljov, kao i ostali ljudi iz "prvog kruga" (Gluško, Piljugin, Rjazanski), nije direktno radio sa Nemcima. Kažu da ih čak nije podnosio i njihovo prisustvo je kao direktivu iz Kremlja prihvatio kao "nužno zlo", dok sovjetska raketna škola ne sazri. Kontrolu njihovog rada (bili su smešteni na jedno ostrvo blizu Moskve) su obavljali saradnici Karaljova. 

Još jedna zanimljivost je da su 'ruski Nemci' proveli u SSSR-u nekoliko godina, toliko da pomognu sovjetskim stručnjacima da naprave prve dve verzije rakete R1 (jedne koja je bila kopija nemačkog F-2, i druge koja je bila nacionalna raketa R1, iz nje su kasnije proistekle legendarne 'semjorke' - rakete R7). Početkom 50-ih svi su vraćeni natrag u Istočnu Nemačku.

Neki od njih su čak prebegli na Zapad i pomogli Amerikancima da već u prvim godinama kosmičke ere identifikuju najzačajnije ljude sovjetske raketne tehnike, uključujući Karaljova i Gluška.

Zanimljivo je međutim da je u dokumentima CIA-e Gluško (ne Karaljov) označen kao najverovatnije prvi čovek sovjetske raketne tehnike (najverovatnije zbog informacije 'ruskih Nemaca' da je Gluško rukovodio projektovanjem raketnih motora).

Grujica Ivanović