Stiglo pismo od Danijela Reponja. On kaže:
Bok,
|
KO JE TO BEĆAR |
Ničim izazvan dobio sam svoj vlastiti astronomski bećarac kojega je skladao (sklepao, kao stihoklepac) prof. Zlatko Kovačević, poznati virovitički astronom koji njeguje mikeški izričaj starosjedioca Virovitice. U tom tonu, nastao je i ovaj mikeški bećarac. :-)
Danijel nazdravlja sa koka-kolom!
Mikeškom zvizdaru
Ej što je Danči bećar vrsne gizde,
noću, danju on gleda u zvizde!
Naš je Danči vizualac prvi,
skice Sunca njemu su u krvi!
Danči praksu od djetinjstva ima,
nema veze jel' ljeto il' zima!
Furt on vidi čak i sitne pjege,
sve to riše bez imalo stege!
Ni fakule pobjeć' mu ne mogu,
on ih pozna još od malih nogu!
Tanki oblak Dančiju ne smeta,
granule mu vrlo česta meta!
Nitko nema što Danči imade,
skice Sunca šaka puna brade!
Lijepi pozdrav!
Danijel Reponj
|
BEĆARAC Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.[1] Opis Svi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Trajanje izvedbe ovisi o energiji i kreativnosti glavnog pjevača koji mora posjedovati snažan glas i širok repertoar starih, ali i novih kitica, kao i sposobnost njihova kombiniranja[1]. Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama. Danas su muškarci i žene podjednako zastupljeni kao nositelji ove tradicije. Bećarac je rasprostranjen širom istočne Hrvatske gdje je živa baština, iznimno živopisna i dinamična, koja se ponovno oživljava u svakoj novoj izvedbi[1]. |
Postoji i kupalište Bećarac u Novom Sadu, poznat pod imenom Bećar štrand ili kraće Bećarac. Nekada je Bećar štrand je počinjao stotinak metara uzvodno od stubova porušenog železničkog mosta i prostirao se sve do veslačkog kluba 'Danubius'. Treba imati u vidu da je pre poplave nasip bio dublje u obali (naravno nije bilo ni sadašnjeg šetališta) a izmedju nasipa i vode nije bilo previše rastinja. Taj prostor je bio jako lep za kupanje pri malom vodostaju kad je suvo bilo više od 150-200 m. peska sa koga se voda povukla. To je bio nestabilan teren, preko noći se reljef pod vodom menjao, bilo je 'rupa' u vodi pa su davljenja bila česta.
Postoji i kuvano jelo bećarac, tj. bećar paprikaš. Kaže se u jednoj priči da su bećari u davna vremena hleb zarađivali čuvajući od lopova gazdinske bašte u kojima je uvek bilo paradajza, luka i paprike. Uz malo soli i poneko jaje svaki je u svojoj kolibi mogao očas posla da spremi ručak. Sve bi seckali sataricom, pa se ovo, danas omiljeno letnje jelo, zove i sataraš.
I tako dalje, ipak je ovo časopis za astronomiju, pa da ne raspredamo.