A38: broj koji ne postoji!

Iz neobjavljenog broja Astronomije (trebalo je da izađe avgusta 2009) objavljujemo:

VESTI


„Brze" zvezde u mladim kompaktnim galaksijama.

Merenjem brzine kojom se zvezde kreću u mladim i kompaktnim galaksijama došlo se do neočekivanog rezultata da je ta brzina duplo veća nego brzina kojom se Sunce kreće kroz Mlečni put. Ove male galaksije datiraju od pre 11 milijardi godina odnosno iz vremena kada je Univezum bi svega par milijardi godina star.

Primećene pomoću svemirskog teleskopa Habl i 8-metarskog teleskopa Džemini-Jug smeštenog u Čileu. Hablom je utvrđeno da su ove galaksije po veličini samo delić veličine galaksija koje vidimo danas a korišćenjem Džemini teleskopa je putem spektroskopije izmerena njihova brzina.

Džeminiju je bilo potrebno 29 sati spektroskopskog osmatranja u bliskom infracrvenom području kako bi sakupio slabašnu svetlost iz daleke galaksije sa oznakom 1255-0.

„Ova galaksija je veoma mala ali se zvezde u njoj kreću velikim brzinama kako kada bi se nalazile u džinovskim galaksijama ko je nalazimo bliže nama i ne tako daleko u prošlosti", kaže Piter van Dokum, profesor astronomije i fizike sa Jejl Univerziteta koji je predvodio studiju.

Najmasivnije galaksije koje vidiomo u lokalnom Univerzumu (gde ne gledamo previše daleko u prošlost) a koje imaju masu uporedivu sa masom 1255-0, imaju petputa veću veličinu od ove mlade kompaktne galaksije. Kako su galaksije rasle u prošlih desetak milijardi godina je aktivna oblast istraživanja i razumevanje formiranja i osobina ovakvih kompaktnih galaksija predstavlja ključ za razumevanje ove zagonetke.

„Moguće je da gledamo u ono što će postagi gust centralni deo džinovske galaksije" objašnjava jedan od članova tima, Marijn Franks, sa Lejden Univerziteta u Holandiji. „Moguće je da su se centralni delovi velikih galaksija formirali prvi, verovatno zajedno sa supermasivnim crnim rupama za koje znamo da postoje u današnjim velikim galaksijama koje vidimo u okolini."

Kako bi posmatrali formiranje ovakvih galaksija astronomi nameravaju zavire još dalje u prošlost pomoću Hablove nove Wide Field kamere.

Koliko galaksija smo otkrili do sada?

Astronomi smatraju da u Svemiru postoji stotine i stotine milijardi galaksija, ali tačan broj nije poznat. Ipak trebalo bi da znamo tačan broj galaksija koje smo do sada otkrili i videli? Iznenađujuće ali ovo ne mora nužno da bude tačno. „Ne znamo" kaže Ed Čurčvel, profesor astronomije na Univerzitetu Viskonsin-Medison, „Znamo da je u pitanju veliki broj". Samo u jednoj fotografiji, čuvenom Hablovom Ultra dubokom Polju, vidljivo je oko 10 000 galaksija.

U našoj Galaksiji ima između 100 i 300 milijardi zvezda, od kojih je sa Zemlje vidljivo nešto manje od 8500, oko 2500 njih je istovremeno vidljivo golim okom u idealnim uslovima sa bilo koje tačke na Zemlji. Ali broj galaksija koje vidimo će rasti kako se budu koristili sve bolji teleskopi i kako budemo gledali sve dalje i dalje u prošlost.

Da bi se procenilo koliko galaksija ima u Univerzumu broje se galaksije koje možemo videti na malom delu neba a zatim se tad deo neba upoređuje sa kompletnom nebeskom sferom koja nas okružuje.

„Pogledate i zapitate se „Koliko galaksija mogu da vidim. I ispadne da je u pitanju jako veliki broj." "" objašnjava Čurčvel, „Onda uzmete taj broj galaksija koje vidite na površini poput poštanske marke i pomnožite ga sa brojem takvih „poštanskih marki" koji je potreban da se prekrije celo nebo i dobijete mnogo, mnogo veći broj"

Plešuće galaksije

Patuljaste sferoidne galaksije su mali i tamni objekti koji sadrže mali broj zvezda u odnosu na svoju ukupnu masu. Po tome sledi da su uglavnom sastavljene od tamne materije - tajanstvene supstance koju možemo registrovati samo po njenom gravitacionom uticaju a koje u Univerzumu ima oko pet puta više nego obične vidljive materije.

Poreklo ovih galaksija je zadavalo prilične poteškoće astronomima. Naime prema postojećim teorijama patuljaste sferoidne galaksije moraju da orbitiraju oko velikih galaksija poput Mlečnog puta, međutim na taj način nije bilo moguće objasniti postojanje i formiranje ovakvih galaksija koje su otkrivene na periferiji naše Lokalne grupe.

Grupa naučnika iz Harvard-Smitsonijana centra za astrofiziku je nedavno objavila radu časopisu Nature u kome nudi objašnjenje za nastanak ovih objekata. Elena D'Onghia, vodeći autor, kaže da objašnjenje formiranja ovakvih galaksija predstavlja jedan od primarnih ciljeva moderne kosmologije.

D'Onghia i njene kolege su koristeći računarske simulacije testirali dve hipoteze. Jedna koja razmatra interakciju dva patuljaste galaksije daleko od džinova poput naše Galaksije i drugu koja razmatra interakciju ovih galaksija sa mladim Mlečnim putem u ranom Univerzumu.

Tim je pronašao da susret između dve galaksije pobuđuje gravitacioni proces koji su nazvali „rezonantno ogoljavanje" koji dovodi da odvlačenja zvezda sa manje patuljaste galaksije tokom interakcije i vremenom do njene transformacije u patuljasti sferoid.

„Poputn nekog kosmičkog plesa, susret dovodi do gravitacione rezonance koja odvlači zvezde i gas sa patuljaste galaksije proizvodeći dugačke tanke mostove gasa i zvezda" objašnjava D'Onghia.

„Ovaj mehanizam objašnjava najvažniju karakteristiku patuljastih sferoidnih galaksija, činjenicu da unjima dominira tamna materija" kaže koautor Gurtina Besla.

Nedavno otkriveni mostovi zvezda i gasa između Leo IV i Leo V obližnjih patuljastih sferoidnih galaksija govore u prilog ovoj teoriji.

Kepler snimio svoj prvi EXO.

NASA-ini istraživači su objavili potvrdu da će misija Kepler biti u stanju da otkrije vanskolarne planete veličine zemlje koje bi trebalo da kruže oko zvezdi sličnih Suncu.

Vilijam Borucki i kolege su objavili da je Kepler snimio tranzit planete HAT-P-7b, jedne od više planeta koje su ranije otkrivene teleksopima sa zemlje i u misiji COROT a koje se kreću oko svojih matičlnih zvezda tako da gledano sa Zemlje tranzitiraju preko diska na taj način periodično prigušujući svetlost zvezde. Znatno veći broj planeta je otkriven preko gravitacionog uticaja planete na matičnu zvezdu, o čemu se moglo čuti na predavanjima na nedavno završenom Astronomskom kampu Letenka 2009.

HAT-P-7b je planeta slična Jupiteru i kruži oko zvezda nalik na Sunce a pojavila se na podacima o sjaju oko 50 000 zvezda koje je Kepler prikupljao oko 10 dana.

„Detekcija tranzita bez ispravljanja sistematske greške merenja demontstira da Kepler funkcioniše na nivou koji je potreban za otkrivanje planeta sličnih Zemlji," tvrde autori.

Osnovni cilja 500 miliona dolara vredne misije koja je započela lansiranjem u martu 2009 godine je praćenje oko 100 000 Suncu sličnih zvezda u sazvežđima Labud i Lira. Tokom višegodišnjih snimanja jednog istog područja očekuje se da će teleskop Kepler zabeleživi više tranzita planeta poput Zemlje koje bi po teoriji trebalo da imaju period obilaska oko jedne godine. Zatim se očekuje da se pomoću Habla, Spicera i velikih teleskopa na Zemlji potvrde ova otkrića a zatim odrede i karakteristike njihovih orbita i atmosfera.

Astronomi procenjuju a ako u Mlečnom putu makar 1% poseduje planete Zemljinog tipa onda u našoj Galaksiji postoji milion „Zemlji" što bi značilo da u delu neba koje snima Kepler treba da ima na stotine ovakvih tela.

Novi satelit NASA.

NASA je objavila razvoj nove svemirske opservatorije, GEMS (Gravity and Extreme Magnetism Small Explorer) koja pripada novoj generaciji relativno jeftinih ali vrlo produktivnih istraživačkih satelita iz programa - Small Explorer (SMEX). Ovaj satelit će pratiti X-zračenje crnih rupa, neutronskih zvezda i supernova i prva je opservatorija koja će meriti polarizaciju X-zraka izvora koji se nalaze van Sunčevog sistema.

Do sada su astronomi izmerili polarizaciju X-zraka jednog jedinog objekta van sunčevog sistema - Magline Kraba (M1) koja predstavlja ostatak eksplozije supernove. Od GEMS se očekuje da detektuje desetine ovakvih izvora i time otvori novo polje istraživanja. Polarizovano X-zračenje nosi informacije o strukturi kosmočkih izvora zračenja koje nisu dostune ni najedan drugi način.

Crne rupe će biti visoko na listi objekata koje će GEMS posmatrati, pošto extremno gravitaciono polje u blizini rotirajućih crnih rupa ne smao da zakreće X-zrake već i menja orijentaciju njihovog električnog polja. Polarizacija X-zraka omogućuje detekciju Crnih rupa i nosi informaciju o njenoj rotaciji.
GEMS čije se lansiranje ne očekuje pre 2014. će imati nove detektore zračenja koji bi trebalo da budu preko 100 osetljiviji na polarizaciju X-zraka nego bilo koja ranija X-zračna opservatorija. Pomoću tri teleskopa GEMS će detektovati X-zrake sa energijama između 2 i 10 keV.

Neka od pitanja na koje se očekuje da će GEMS dati odgovore uključuju: Gde se oslobađa energija u blizini crnih rupa? Dakle dolazi X-zračenje pulsara i neutronskih zvezda? Kakva je struktura magnetnih polja u ostacima supernova?

Cena dvogodišnje misije, kada se izuzme cena nosača za lansiranje satelita, bi trebalo da iznosi svega 105 miliona američkih dolara.

Novi život svemirskog teleskopa Spicer.

Kada je lansiran 2003 godine, kao poslednji iz serije NASA-inih velikih opseratorija, minimalna očekivanja za radni vek Spicer svemirskog teleskopa su bila 2.5 godine iako je trajao više nego duplo duže od tog roka znalo se da za razliku od Habla ovaj svemirski teleskop ipak ima ograničen rok trajanja. Naime Spicer osmatra u infracrvenom delu spektra i za to korisiti senzore hlađene tečnim helijumom a kako je količina helijuma ograničena morao je da dođe dan kada Spicerovi senzori više neće moći da se ohlade, što se i dogodilo u maju ove godine. Ipak ovo nije bio kraj rada ovog fenomenalnog instrumenta. Kada su sve količine tečnog helijuma potrošene teleskop je rekonfigurisan i započeta je takozvna «topla» misija. Ovo znači da više nije moguće koristiti infracrveni spektrograf kao ni multifrekventni fotometar, ipak dva kanala koja koriste najkraće talasne dužine (3.6 i 4.5 mikrona) Spicerove infracrvene kamere nastaviće da funkcionišu kao i ranije.

Od svog lansiranja 2003 godne teleskop Spicer je doprineo mnogim značajnim otkrićima. Među najvažnije i najpoznatije spadaju otkriće protoplanetarnih diskova oko udaljenih zvezda, sastav materijala od koga su sačinjene komete, skrivene crne rupe, udaljen galaksije i još mnoga druga. Verovatno najznačajnije otkriće načinjeno pomoću ovog teleskopa načinjeno je 2005 godine kada je prvi put direknto osmatrano infracrveno zračenje sa dve, od ranije poznate, vansolarne planete. Nova tehnika kasnije nezvana sekundarno-eklipsirajući metod, omogućila je da se dobiju i dodatne informacije o temepraturi i drugim osobinama planeta.

Iako je ovaj svemirski teleskop sa zagrejan, njegova misija i dalje ostaje slična kao i pre nego što je potrošen tečni helijum, Spicer će biti korišćen u preciziranju vrednosti Hablove konstante, otkrivanju udaljenih galaksija kao i NEO objekata, a očekuje se i da će biti korišten za izučavanje atmosfera gasnih džinova koji će biti otkriveni u misij Kepler.

Otkriven život na Zemlji!!!!

zivot
OK otkriće života na Zemlji možda baš i ne zvuči kao neka velika vest ali svejedno radi se o prilično zanimljivom eksperimentu. Naime ekipa naučnika zaduženih za NASA-inu sondu LCROSS, čiji je osnovni zadatak eventualno otkriće vodenog leda u večitoj senci Mesečevih kratera južnog pola Zemljinog satelita, odlučila se za neobičan eksperiment. Naime u svrhu provere instrumenata na letelici oni su 1. avgusta ove godine iste usmerili ka našoj plavoj planeti i snimili spektar u ultraljubičastom i vidljivom delu spektra.

Ono što je zanimljivo na ovim snimcima je to da se pored vode, ozona, ugljendioksida vidi i prisustvo velikih količina kiseonika koji je u našoj atmosferi prisutan zahvaljujući obilnoj vegetaciji, postoje čak i mišljenja da je čak i pomenuta vegetacija detektovana odnosno da je detektovana apsorpcija zračenja prouzrokovana upravo vegetacijom.

Iako se radilo o eksperimentu koji je bio praktično nusporodukt kalibracije instrumenta pre početka glavne misije ovakvi spektri bi mogli u budućnosti da pomognu u traganju za mogućim postojanjem života na vansolarnim platnetama.

LCROSS se trenutno nalazi u izduženoj orbiti oko Zemlje i tokom oktobra bi trebalo da udari u južni polarni region Meseca. Slični eksperimenti snimanja Zemlje se planiraju i za naredni period tokom leta ovog satelita ka svom konačnom cilju.

Novi sajt za praćenje NEO

Posle nedavnog udara u Jupiter ljudi su postali sve zainteresovaniji za asteroide i sve češće se nameće pitanje da li bi neki mogao da udari i u Zemlju. Ovakvi objekti koje nazivamo NEO što je skraćenica engleskog naziva za Zemlji bliske objekte se prate i njihove orbite se proračunavaju i na taj način se određuje opasnost od sudara sa Zemljom. Popularni naziv za taj program je Svemirska straža (Spaceguard) koji pored praćenja ima i misiju otkrivnaja novih objekata te vrste.

Kako bi ovu tematiku približili javnosti NASA i JPL su pokrenuli web sajt pos nazivom Asteroid Watch na adresi http://www.jpl.nasa.gov/asteroidwatch/index.cfm takođe pokrenut je i kanal na popularnom Twitteru a obezbežen je i widget za preuzimanje.

„Cilj web sajta je da javnost upozna sa najsvežijim i preciznim informacijama o ovim interesantnim objektima" kaže Don Jeomans, menadžer NASA-ine kancelarije Programa osmatranja NEO pri JPL.

Mali zeleni vole TV.

Britansko ministarstvo odbrane je publikovalo izveštaj na 4000 stranica u kome su razmatrali razne prijave viđenja NLO između 1981 i 1996 godine. Zaključak ove studije je vrlo zanimljiv ali i očekivan od strane skeptika i naučne zajednice. Naime pokazalo se da se veliki broj viđenja NLO poklapa sa emitovanjem naučnofantastičnih serija i filmova.

Primera radi 1996 je bilo 609 prijavljenih slučajeva u odnosu na 117 iz 1995 godine, ovaj porast se poklapa sa iszlaskom filma „Dan Nezavisnosti" kao i sa porastom popularnosti serije „Dosije X". „Očigledno je, da filmovi i TV serije podižu interesovanje ljudi za NLO i fascinantno time doprinose da poraste broj prijavljenih viđenja NLO" kaže NLO ekspert Dejvid Klark.

Oko 90% ovih prijava se vrlo lako objašnjava sasvim prozaičnim objektima, poput sjajnih zvezda, planeta, satelita, meteora i sličnoga dok preostalih desetak procenata ostaje nerazjašnjeno u najvećem broju slučajeva zbog nedostatka informacija o samom događaju.

Ovo nije prvi put da se NLO fenomen dovodi u vezu sa popularnošću ovakvh tema u medijima, čak je čuveni „Rozvel incident" iz (navodno) 1947 godine postao popularan tek više decenija posle samog događaja, odnosno tek krajem sedamdesetih kada je već popularnost NLO uzela maha.

Misterija Epsilon Kočijaša (Aurige)

Zvezda Epsilon Kočijaša ostaje misterija i posle 175 godina praćenja promene njenog sjaja. Prvobitno je vladalo mišljenje da ova promenljiva zvezda spada u poznatu grupu pomračujućih dvojnih zvezdi. Međutim iako do pada sjaja zvezde dolazi redovno na svakih 27.1 godinu (smanjivanje sjaja je počelo upravo u Avgustu ove godine) tako što ovu džinovsku zvezdu zaklanja veliki pratioc koji prolazi ispred nje, ipak na osnovu krive sjaja i spektra sistema astronomi nisu u mogućnosti da tačno kažu o kakvom se objektu radi. Da sve bude interesantnije kriva sjaja ima lagano pojačanje sjaja na sredi krive.

Trenutno vodeća teorija je da je pratioc zvezda okružena neprozirnim diskom koji u sredini verovatno ima rupu zbog koje dolazi do pomenutog pojačavanja sjaja. Hipoteze o tome šta je izazvalo taj otvor idu od tesnog binarnog sistema zvezdi male mase pa do džinovske planete koja pada na zvezdu.

Naravno kako je posmatranje promenljivih zvezda jedan od najpopularnijih amaterskih doprinosa Astronomiji kao nauci i kako je AAVSO (američka asocijacija posmatrača promenljivih zvezdi) jedna od najstarijih organizacija koja se bavi sardnjom amatera i profesionlaca u Astronomiji sasvim je logično da se i u razjašnjavnju ove misterije uključe amateri astronomi i zaljubljenici u noćno nebo. Za ovu svrhu je pokrenut poseban sajt na adresi www.citizensky.org a ceo projekat je dobio i trogodišnju finansijsku podršku Američke Nacionalne fondacije za nauku (NSF). Ono što ovaj projekat izdvaja od sličnih u okviru npr AAVSO je taj što se od učesnika ne traži samo posmatranje i dostavljanje podataka već će učesnici biti obučavani da analiziraju podatke, postavljaju i testiraju svoje hipoteze pa ak i objavljuju svoje rezultate u profesionalnim časopisima.

Ukratko koga interesuje ozbilno bavljenje naukom i to Astronomijom može da se uključi u ovaj projekat na pomenutoj adresi.

Novi problemi za NASA-u

Kao da nema dovoljno problema sa postojećim misijama NASA će po svemu sudeći morati da se snalazi i za buduće misije. Naime američki Kongres i Senat su odlučili da obustave finansiranje obnavljanja proizvodnje plutonijuma-238. Ovime su ozbiljno ugroženi planovi za naredne misije, pošto se Pu-238 koristi kao gorivo u radioizotopnim termoelektričnim generatorima (RTG) koji energijom snabdevaju letelice koje ne mogu da koristiti solarnu energiju a takve su sve misij ka spoljinim delovima Sunčevog sistema gde zbog udaljenosti nije moguće koristiti Sunce kao izvor energije, kao i misije ka objektima koji imaju dugo trajanje «noći».

Plutonijum 238 se ne nalazi u prirodi a iako je spkup za proizvodnju pokazao se kao najbolje gorivo za ovu namenu, U SAD se ne proizvodi od od kasnih osamdesetih a tokom devedesetih je za potrebe NASA i njenih svemirskih misija nabavljan u Rusiji, ali je i taj izvor iscrpljen. Ukoliko se uskoro ne nađu potrebna sredstva, a radi se o nekih 150 miliona američkih dolara, to bi moglo ozbilno da ugrozi misije iz programa New Frontiers, lunarne rovere kao i druge misije u duboki svemir.

Svemirski program za ličnu upotrebu.

Svi koji su u julu mesecu bili na Astronomskom kampu Letenka 2009 mogli su da čuju zanimljivo predavanje o planovima (i problemima) AU Vidulilni iz Hrvatske da lansira sopstveni mikro satelit, za one koji bi želeli nešto slično konačno dobre vesti. Naime kompanija Interorbital Services je na tržište iznela svoj novi TubeSat lični satelitski komplet po ceni od svega 8 000 američkih dolara. Da dobro ste pročitali svako može da lansira sopstveni satelit u orbitu po ceni od osam hiljada američkih dolara. U ovu cenu je uračunato skoro sve što je potrebno za jedan lični svemirski program. Dakle dobija se TubeSat kit u kome se nalaze strukturni delovi satelita, sigurnosni hardver, solarni paneli, baterije, hardver i softver za upravljanje energijom, transiveri, antene, mikrokompjuter sa svim potrebnim alatima za programiranje istog, jednom rečju kompletan satelit, da stvar bude lepša u pomenutu cenu je uračunato i lansiranje u orbitu na visinu od 310 km raketom nosačem IOS Neptune 30. Vodilo se čak računa i da ne dođe do daljeg zagađivanja orbite, pa će ovi sateliti biti lansirani u orbite koje će i postepeno dovoditi do ulaska u atmosferu i sagorevanja u istoj.

Sam TubeSat komplet projektantima omogućava jednostavno projektovanje i programiranje sistema čiji će signal biti moguće registrovati sa zemlje malim radio-amaterskim stanicama. Jednostavni primeri upotrebe ovog kompleta mogu biti emitovanje ponavljajuće poruke iz orbite ili čak i privatnu orbitalnu radio-amatersku relejnu stanicu. Uz malo više truda i kreativnosti moguće je napraviti pravi istraživački program koji može obuhvatati snimanje Zemlje iz svemira, istraživanje orbitalni sredine, praćenje migratornih životinja, testiranje softvera i hardvera u orbitalnim uslovima pa čak i orbitalnu reklamu.

Naravno ovdašnjim potencijalnim administratorima sopstvenog svemirskog programa plaćanje bi moglo da predstavlja problem iako se Interorbital Services potrudio da to maksimalno pojednostavi prihvatanjem uplata putem PayPall-a ovaj sistem nije moguće koristiti iz Srbije za razliku od nekih dalekoostrvskih država teško izgovorovih imena. Prva lansiranja se očekuju krajem 2010 godina pa ako konačno dobijemo normalan bankarski sistem poput Tuvalua eto mogućnosti i za Prvi Srpski Satelit.

Za više informacija posetite interorbital.com

Author: Aleksandar Medić