Ali ipak pogledaj gore
Jedan tipično holivudski proizvod filmske industrije zadnjih dana kola među nama, iznenađujuće, ali skoro pa jednako uspješno kao i zadnja inačica virusa. Don't look up, ipak, nije samo klasični američki filmski kliše, ima snagu i za nešto podosta više od toga. Dvoje mladih pronalaze prijetnju iz svemira koja će nas uništiti ne iznađe li se tehnološko riješenje uz blagoslov politike a ono izostaje jer se vlast bavi svojim nekim trivijalnostima tipa izbori sa neshodljivim lažnim obećavanjima (zvuči poznato zar ne?!). E da sad ne otkrivamo posljednje poglavlje filma, pogledajte ga sami.
Noćas sam od jedne jako mlade osobe primio poruku sa preporukom za taj film; svidjeti će ti se, jesi li već pogledao, bome me je potaknulo na razmišljanje... Ono što me je pomalo iznenadilo bila je reakcija koju je ova „knjiga pokretnih sličica“ izazvala; preciznije potaknula na razmišljanje a ono za sobom povlači našu iskonsku osobinu; znatiželju, bez koje nema ni napretka ni opstojnosti.
Koliko je realan scenario da nas nekakva gromada (komet, asteroid..) tresne doslovce „posred čela“? Ne da je realan, on je siguran, jedino što ne znamo kada će se to dogoditi. Ako želite vidjeti kako bi to izgledalo prije sudara rezervirajte si slobodno vrijeme utorak (18.01.2022.) od 21h po našem vremenu na ovom linku.
Stijena tek nešto manja od planine Učka proći će na sigurnoj udaljenosti od Zemlje, pet puta dalje od orbite Mjeseca. Obzirom na svoju veličinu (preko 140m u promjeru) i cikličko približavanje Zemlji na male udaljenosti objekt se nalazi na popisu potencijalno opasnih asteroida. Njegov je naziv 1994PC1, otkriven 09.kolovoza 1994. sa zvjezdarnice Siding Spring u Australiji, otkrivač je Robert McNaught.
E sad ono najbolje ili najgore; ova stijena ima promjer malko više od jednog kilometra, naš planet ima promjer od preko dvanaest tisuća kilometara. Rekli bismo sitnica, šta nam može, bio bi to sudar komarca i automobila, neprimjetno. Da bilo bi neprimjetno kada bismo se sudarili brzinom kretanja komarca i automobila. Ovdje je riječ o desecima tisuća kilometara na sat susretne brzine. Pri takvom srazu stijena nalik našoj planini Učka stvorila bi krater promjera 20km u slučaju udara o tlo ili enorman tsunami prema kojemu je onaj sa dalekog istoka od prije koju godinu zaista brčkanje djece u moru. Strahovita detonacija, potresi, udarni valovi, potencijalno gibanje tektonske ploče, provokacija vulkana, filmski valovi na oceanima..(nastavite niz) doveli bi do pomalo nestvarnih posljedica. Svijet kakav znamo prestao bi postojati ma na kom dijelu planeta bi se sudar dogodio.
Dobra vijest kako je obrana od asterioda otprilike jednako financijski zahtjevna kao i svjetske transakcije nogometaša, uz razliku što za potonje ima novaca a za odbranu nešto baš i nema. Stoga, sami smo si gospodari sudbine. Hoćemo li primjerice nogomet kao plemeniti sport koji u svojim elementarnim postulatima ima kako je strogo zabranjeno plaćati bilo kakve transakcije jer on je zdravo nadmetanje koje se prakticira iz ljubavi i iskonskog sportskog poriva staviti ispred opstojnosti civilizacije. Ponašamo se kao da nas se svemir ne tiče (alo, životi nam ovise o njemu!), a živimo na kraju statističkog perioda kada sudnji dan dolazi. Valjda smo kao društvo napredovali od mentalnog sklopa dinosaura..
