Sveprisutni problem svjetlosnog zagađenja moguće je kontrolirati a zvjezdano nebo očuvati, zaključak je nove studije provedene na Kitt Peak National Observatory u SAD.
 |
Allsky snimak noćnog neba iznad Kitt Peak
|
Širenje gradova i neizbježno multipliciranje umjetne noćne rasvjete uz primjenu odredbi i pravila „nula posto isijavanja svijetla iznad linije horizonta“ omogućilo je da noćni krajolik, u cjelini gledano, iznad Kitt Peak National Observatory bude jednako tami ili čak i tamniji nego prije dvadeset godina!
Kathryn Neugent i Philip Massey sa Lowell Observatory vršili su mjerenja poosvijetljenosti noćnog neba tijekom 2009. i 2010. te ista kalibrirali i usporedili s onima učinjenim prije dvadeset godina. Svoje istraživanje publicirali su u listopadskom izdanju Publications of the Astronomical Society of the Pacific.
Panorama Kitt Peak astronomske lokacije
Mjerenja su obavljena na nekoliko ključnih područja vidljivog elektromagnetskog spektra od zenita do horizonta po cijelom nebu, a ponajviše su se skoncentrirali na područje iznad gradova Tucson, Phoenix i Nogales.
Veoma smo iznenađeni rezultatima mjerenja koji obećavaju da se i drugdje u svijetu uz primjenu pravila i odredbi o ograničavanju svjetlosnog zagađenja može očuvati noćno nebo. Kitt Peak danas ima nebo poput iznimno očuvanog neba s zvjezdarnice Mount Palomar u sedamdesetim godinama, izjavili su Neugent i Massey.
 |
Laser svojevremeno montiran na Orbano kafiću devastirao je noćno nebo
|
Ipak, poosvijetljenje neba iznad ovih samih gradova poraslo je za desetak posto i tu predstoji novi ciklus još strožeg pridržavanja odredbi o očuvanju zvjezdanog neba. Nugent kaže kako će ova iskustva biti primjenjiva i za druga područja na svijetu, ne samo za astronomske lokacije već i za parkove i rezervate zvjezdanog neba.
| SIJALICA |
 |
Autor teksta sjeća se izjave jednog od odgovornih ljudi BINA-ISTRA s početka aktivne borbe protiv svjetlosnog zagađenja u Istri tijekom 2002.-2003. kako napori za očuvanje zvjezdanog neba nemaju smisla jer da će uskoro cijelo nebo biti svjetlosno zagađeno. Primjer iz SAD jasno pokazuje kako je očuvanje noćnog krajolika itekako moguće i u sredinama s milijunskom populacijom u okolici.
Kod nas u Istri noćni krajolik je prepoznata vrijednost. Veliki broj gradova i općina napravilo je krupne, vidljive korake u cilju smanjenja svjetlosnog zagađenja. Ipak i pored toga problem rasvjete čvorišta istarskog ipsilona Kanfanar i Žminj (mada je vidliva tendencija postavljanja prihvatljivih rasvjetnih tijela na novim čvorištima), pogona TDR u Kanfanaru, te sakralnih objekata (nakaradno osvjetljeni zvonici u Vodnjanu i drugdje) pravi su ožiljci zvjezdanog neba.
Istra, tamo gdje se vide zvijezde možda će uz američko iskustvo postati korak bliže stvarnosti.